![\"01_Lough_Caragh\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/01_Lough_Caragh.jpg\")
<\/a><\/p>\nNegdje usput prelaziv\u0161i preko minijaturnog mosti\u0107a spazili smo s lijeve strane \u010dudan, o\u010dito privatni vrt usred ni\u010dega. Neko si je tu posadio par grmova bambusa i jo\u0161 nekog egzoti\u010dnog bilja kojem tu nije mjesto, a kako bi odvojio svoje privatno imanje od znati\u017eeljnih turista. Preko ograde vidio sam kako se mali potok \u0161iri i tvori dva omanja slapa preko kojih je majstor izgradio mali most na kojem mo\u017ee za vru\u0107ih ljetnih dana ro\u0161tiljati i u\u017eivati u zelenilu. \ud83d\ude42<\/p>\n
<\/p>\n
Kako nije imalo smisla provaljivati na privatno imanje nakon kratke stanke nastavili smo dalje, ali samo na kratko jer smo za par minuta naletjeli na ovaj divan kameni most.<\/p>\n
Za ovako lijepog dana \u010dovjek po\u017eeli da je jedna od ku\u0107ica uz potok njegova i da mo\u017ee tu zale\u0107i i slu\u0161ati kako potok \u017eubori. Tko zna, mo\u017eda jednog dana i budemo mogli, nikad se ne zna. \ud83d\ude42<\/p>\n Ako bolje pogledate panoramu na kojoj je most, s desne strane slike iza na\u0161eg plavog auta vide se dvije table i ove\u0107e stablo. Na stablu stoji znak “Oprez, kamioni izlaze ovdje”. Ja moram priznati da sam gledao neko vrijeme i poku\u0161ao shvatiti odakle bi kamion to trebao iza\u0107i i kako. :))<\/p>\n No, nastavismo mi put preko Balaghasheena u\u017eivaju\u0107i u prekrasnim prizorima.<\/p>\n Priroda jo\u0161 bila u jesenjim bojama jer se \u010dini da vegetacija na brdima malo kasni, ali pretpostavljam da \u0107e za samo par tjedana ovo sve biti krasno. Na vrhu prolaza Ballagasheen pru\u017ea se pogled unazad prema Glencaru preko doline i slatkih brda\u0161aca.<\/p>\n Put kroz planinu doveo nas je do Watervilla, malog mjesta na zapadnoj obali Irske u kojem je godi\u0161nje odmore provodio slavni Charlie Chaplin. Bio je redovan gost preko deset godina svako ljeto u Watervilleu od 1959. i zbog toga mu je Waterville podigao spomenik, a svako se ljeto, krajem osmog mjeseca, odr\u017eava festival komedije Charlie Chaplin.<\/p>\n Tik do spomenika narod Watervilla ukopao je milenijsku kapsulu u koju su zapakirali neke stvari za koje misle da su vrijedne i iskopati \u0107e ih javno 2020. Iako smo oboje rekli “samo dvadeset godina”, pretpostavljam da je to ipak dovoljno da bude interesantno vidjeti \u0161to je sve spremljeno unutra. \ud83d\ude42<\/p>\n Kako je bio Uskrs mi smo se organizirali da imamo na\u0161 tradicionalni uskr\u0161nji doru\u010dak ili rani ru\u010dak kao kod ku\u0107e. \u0160to \u0107e re\u0107i, ponijeli smo jaja, luk i \u0161unkicu. Kako lokalni irski obi\u010daji nala\u017eu \u010dokoladna jaja, ponijeli smo i njih, samo nismo ra\u010dunali na tako sun\u010dani dan pa smo na kraju imali \u010dokoladni namaz i ljepljive prste. \ud83d\ude42<\/p>\n Misao kako smo sami na pla\u017ei trajala je punih pet minuta, a onda se pojavila grupa glasnih talijana koji su to\u010dno ispred nas do\u0161li proslaviti Uskrs. Uz glasno deranje “Buona Pasqua” i zaustavljali su slu\u010dajne prolaznike tra\u017ee\u0107i da ih netko slika istovremeno lupetaju\u010di neke fore misle\u0107i da ih nitko ne razumije. Nisu bili nekulturni samo glasni, ali onda su po\u017eeljeli na engleskom zahvaliti ljudima koji su ih slikali pa su se po\u010deli derat “Epi EsteRRRR”. Talijani… \ud83d\ude42<\/p>\n Pro\u0161etali smo Watervilleom i saznali da je mo\u017eda ponajbolji ikad GAA sporta\u0161 Mick O’Dywer iz ovih krajeva, a i da je jedan od prvih prekooceanskih telegraf kablova zavr\u0161avao, odnosno po\u010dinjao, ba\u0161 ovdje u Watervilleu. Cijelo to vrijeme ne\u0161to se \u010dudno odvijalo jer je mjesto bilo puno Garde (irske policije) velikih kamiona i nekih ograda. <\/p>\n Po\u0161to smo i onako i\u0161li svojim putem nismo ni probali pitati \u0161to se doga\u0111a nego smo krenuli u pravcu otoka Valentia koji je od Watervilla udaljen trideset kilometara. Na dvadeset i \u0161estom do\u0161li smo do barikade. Imali smo dvije opcije, ili se maknuti s ceste i \u010dekati koji sat da biciklisti\u010dka utrka pro\u0111e ili se vratiti nazad prema Watervillu. <\/p>\n Kako i onako nismo imali previ\u0161e vremena okrenuli smo se odmah nazad i odlu\u010dili da \u0107e Valentia pri\u010dekati do idu\u0107e zgode. Na putu nazad stali smo kod Ballinskelligs dvorca i pla\u017ee. Idu\u0107i dan nam je Jul\u00ed obja\u0161njavala \u0161to smo vidjeli i \u0161to jo\u0161 treba vidjeti i koristila je nekoliko puta tu rije\u010d “Skellig” odnosno “\u0160kellig” ali pojma nismo imali \u0161to je to.<\/p>\n Sre\u0107om, na\u0161 prijatelj Google zna sve, pa tako i to da Skellig dolazi iz “Galskog” jezika i zna\u010di “stijena u moru”. Zato se i ovaj dvorac zove Ballinskellig jer je na stijeni koja je dostupna samo za vrijeme oseke, a ina\u010de je stijena u moru. <\/p>\n Na putu prema Sneemu stali smo na izlasku iz Watervilla kako bi iz dvori\u0161ta lokalne crkve bacili pogled na ovo slatko mjesto. Nije lo\u0161e, ha?<\/p>\n Samo osam kilometara dalje opet smo morali stati. Ovaj put na Beenarourke zavoju koji je organiziran kao veliki parking i foto to\u010dka. S te se pozicije naime pru\u017ea pogled s jedne strane prema Atlantiku i oto\u010dju Durssey, a s druge strane prema unutra\u0161njost i prema Watervilleu. No, ova je to\u010dka i prva crta obrane od mo\u0107nih vjetrova s Atlantika.<\/p>\n Uve\u0107ate li idu\u0107u panoramu, ovaj mali zidi\u0107 pred autima je obi\u010dno pun turista koji se slikaju na njemu. Vjetar je tog dana bio toliko jak da sam se dva puta poku\u0161ao popeti na zidi\u0107 kako bi slikao s njega i oba me puta vjetar jednostavno bacio nazad. \ud83d\ude42<\/p>\n Tih par minuta na Beenarourkeu nas je propuhalo i smrznulo tako da smo morali stati nekamo na grijanje. Naravno samo par minuta niz cestu nalazi se mjesto za savr\u0161enu pintu. Ovaj hotel i pub su mjesto gdje se mo\u017eete grijati suncem iza stakla i u\u017eivati slu\u0161aju\u0107i vjetar kako \u0161apu\u0107e kroz otvore u prozorima. <\/p>\n Nakon odmora i pinte stigli smo do Sneema, malog mjesta na kojem se put ra\u010dva uz obalu prema Kenmari ili pre\u010dicom preko brda prema Killareiju.<\/p>\n Stali smo u Sneemu da zgrabim kavu i spazih i tu da se, naravno, i tu lokalno iskori\u0161tava Charlie Chaplin kao poticaj turizmu. <\/p>\n Svidio mi se Sneem na prvu, nekako je pun pozitivne energije i skroz simpati\u010dno mjesto mada ne znam za\u0161to. Na putu do auta uo\u010dio sam jo\u0161 jednu posvetu slavnom gostu. Naime Sneem se iznimno svidio i Charelsu De Gaulleu koji je bio tu nekoliko puta.<\/p>\n Kako su i Goran i Jul\u00ed predlo\u017eili da idemo planinskim putem poslu\u0161ali smo ih i krenuli tim putem. Stali smo nekoliko puta oko Ballincolla jer su pogledi pred nama oduzimali dah.<\/p>\n Na\u017ealost, dva dana nakon na\u0161eg gostovanja \u010duli smo na TV-u da je buknuo veliki po\u017ear i nakon toga su vatrogasci gasili par dana kako bi spasili \u0161to se spasit da. Nadao sam se vidjeti sve to u zelenim bojama za koji tjedan, ali izgleda da \u0107u morati pri\u010dekati najmanje godinu dana. \ud83d\ude41<\/p>\n Napokon, nakon mnogo kilometara za nama, stigli smo i do Nacionalnog parka Killarney. Prvo smo se zaustavili na popularnom slapu Torc (Tork), koji je lijep, ali meni je puno ljep\u0161a bila \u0161uma do slapa. Naime kako je vlaga gotovo konstantna tako su sva drve\u0107a i svo kamenje obrasli mahovinom. Samo je falio mali leprechaun (leprikon) da isko\u010di od nekud i popuni pri\u010du.<\/p>\n Nakon slapa zaustavili smo se pred simpati\u010dnom ku\u0107om Muckross.<\/p>\n A onda pro\u0161etali uz jezero Leane.<\/p>\n Stali smo na jezeru Leane uz poznati dvorac Ross koji je uz zalazak sunca izgledao fenomenalno. <\/p>\n Dobro, ni pogled prema jezeru nije bio lo\u0161.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/p>\n<\/a><\/p>\n