{"id":1809,"date":"2015-08-21T10:43:09","date_gmt":"2015-08-21T10:43:09","guid":{"rendered":"http:\/\/igor.stojakovic.net\/en\/?p=1809"},"modified":"2015-08-22T16:06:55","modified_gmt":"2015-08-22T16:06:55","slug":"climbing-mt-fuji-how-one-dream-came-true","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/igor.stojakovic.net\/hr\/uspon-na-fuji-ostvarenje-jednog-sna\/","title":{"rendered":"Uspon na Fuji: Ostvarenje jednog sna :)"},"content":{"rendered":"

Nisam najsigurniji kad sam postao zainteresiran za Japan, ali bilo je nekoliko malih kontakata s Japanom i japanskom kulturom kad sam bio klinac i oni bi mogli biti uzrok tome.<\/p>\n

Kad sam imao kojih 12 ili 13 godina, tata mog najboljeg prijatelja vratio se iz Japana i i nije prestao pri\u010dati o tome kako je sretan, kako je vidio svetu planinu bez oblaka. Rekao je, da po starim japanskim obi\u010dajima to zna\u010di da \u0107e mu se svi snovi ostvariti i da \u0107e \u017eivjeti dug i bogat \u017eivot.<\/p>\n

Kasnije su dva japanska in\u017einjera gostovali kod mene u Umagu gdje su moj i prijateljev tata testirali nekakve sisteme za daljinsko naru\u010divanje. Tada je to kod nas izgledalo kao svemirska tehnologija, ali mogao bi biti i jedan od razloga za\u0161to sam uop\u0107e i zavr\u0161io u IT-u. Naime imao sam u ku\u0107i kompjuter na kojem se testiralo napredni software iz Japana. <\/p>\n

Koju godinu kasnije, kad je internet postao lako dostupan svima i prije nego je postao opasno i stra\u0161no mjesto preko Net Meeting aplikacije upoznao sam jednog Japanca. Imao sam 17 godina i nisam tra\u017eio Japanca, ali eto ispalo je da sam se skompo s nekim profesorom koji mi je onda crto malo Japan, obja\u0161njavao mi kako je dr\u017eava ure\u0111ena i neka va\u017ena mjesta u Japanu koja bi trebao posjetiti, ako jednog dana do\u0111em u priliku. Potvrdio mi je i to staro vjerovanje da \u0107e oni koji vide crveni Fuji \u017eivjeti dugo, sretno i bogato. <\/p>\n

Na\u017ealost, tada\u0161nji komp mi je rikno i izgubio sam svaki kontakt s njim. Prili\u010dno \u0161teta jer je jedan od rijetkih Japanaca koji znaju engleski dobro. \ud83d\ude42<\/p>\n

Svi ti mali detalji smjestili su Japan i Fuji na moju listu \u017eelja, ali kao klinac iz Hrvatske vi\u0161e je bilo na spisku “\u017eelja koje se nikad ne\u0107e ostvariti”. Uvijek se \u010dinilo preskupo i nerealno. Zbog sveg toga slabo sam ja pri\u010dao o Japanu, ali nisam skrivao simpatije prema bambusu, sushiju, ramenu i drugim lijepim japanskim stvarima (Fujifilm, Nikon, Honda …). \ud83d\ude42<\/p>\n

I onda, po\u010detkom godine Dina me pitala – \u0160to misli\u0161, jel do\u0161lo vrijeme da odemo u Aziju i kona\u010dno provedemo godi\u0161nji u Kini? Kao svaki pravi i dobar mu\u017e koji voli usre\u0107iti svoju \u017eenu rekao sam joj – To je zaista sjajna ideja, samo, kad ve\u0107 idemo na istok, \u0161to misli\u0161 da odemo mi ipak do Tokya i Fujia, oni su mi nekako dra\u017ei? \ud83d\ude42<\/p>\n

Slo\u017eila se Dina, a ja sam rekao da od Japana ono \u0161to moram i \u017eelim su “samo” \u010detiri stvari – Tokyo, Hiroshima, Nagasaki i izlazak sunca na Fujiu (goraik\u014d).<\/p>\n

Ni sam nisam bio siguran oko ovog posljednjeg. Treba potro\u0161iti dva dana i onako kratkog godi\u0161njeg, a potencijalno mo\u017ee uzrokovati i koji dan vi\u0161e bude li prekomjerno te\u0161ko. Do blizu 3000 bili smo u Sloveniji, ali do vrha Fujia je jo\u0161 776 metara, a planinarenje nije lagano sve dok ne zavr\u0161ite s njim. \ud83d\ude42<\/p>\n

I tako, u pripremama puta i premi\u0161ljanjima negdje na netu naletio sam na staru japansku poslovicu koja ka\u017ee:
\n“Dolazite li u Japan i ne popnete se na Fuji vi ste budala, ali popnete li se na Fuji vi\u0161e od jednom onda ste jo\u0161 ve\u0107a budala.”<\/p>\n

E pa to je bio glas razuma i znak da nema odustajanja nego da se ide na Fuji! \ud83d\ude42<\/p>\n

Bilo je ne\u0161to sitnih komplikacija s rezervacijom kolibe na Fuju, ali o tome sam pisao u pro\u0161lom postu. Stvarno smo imali sre\u0107e s na\u0161im doma\u0107inom u Tokyu, Kojiem (Ko\u0111i), bez njega nisam siguran kako bi se organizirali. <\/p>\n

\u010cetvrto jutro u Tokyu bilo je i po\u010detak velikog F dana! \ud83d\ude42<\/p>\n

Kako smo u kolibu morali sti\u0107i do 4 popodne, ustali smo u 5:30 ujutro i hvatali metro za Shinjuku, promijenili tri vlaka do Kawaguchika i hvatali autobus do pete stanice na Fujiju. (Oko 2300 m).<\/p>\n

Prva dva vlaka su uglavnom vo\u017enja metroom, ni\u0161ta simpati\u010dno za vidjeti, no drugi i tre\u0107i voze se dolinom rijeke Sagami u tjesnacu izme\u0111u planinskog lanca Chichibu na sjeveru i Misaka i Tanzawa na jugu. Rijeka, potoci, jezera, vulkanski vrhovi i polja ri\u017ee gdje god se na\u0161ao komadi\u0107 livade.<\/p>\n

\"01_Rice_Fields_Near_Kawaguchiko\"<\/p>\n

Fuji se zimi uglavnom vidi iz Tokya i okolice. Ljeti, zbog velike vlage sretni ste ako ga vidite uop\u0107e. Kako smo se pribli\u017eavali Kawaguchiku fantasti\u010dna se sjena ukazala na kratko ispred vlaka, a mi smo juri\u0161ali ka njoj.<\/p>\n

\"02_First_Encounter_With_Fujisan\"<\/p>\n

Oko 10.30 kona\u010dno smo stigli. Kao \u0161to vidite nismo bili sami. Tisu\u0107e planinara se skupilo na petoj stanici, neki su upravo zavr\u0161ili ju\u010dera\u0161nji uspon, a neki su se tek zagrijavali za polazak ka vrhu.<\/p>\n

\"03_Fuji_Fifth_Station\"<\/p>\n

Sre\u0107om, ve\u0107 smo bili gladni i umorni, a kako je savjet odmoriti barem 30 minuta na ovoj stanici kako bi se izbjegla visinska bolest oti\u0161li smo na rani ru\u010dak. Kupili smo karte na jednoj od mnogih ma\u0161ina u Japanu, no sre\u0107om ova je imala slike jela pa smo otprilike znali \u0161to naru\u010dujemo. Dina je jela neke \u010dudne rezance (noodlse, jel) dok sam ja opleo po Curry Fujisanu.<\/p>\n

\"04_Fuji_Rice_At_Fifth_Station\"<\/p>\n

Svi znate da je Fuji simbol Japana, ali kad mu se pribli\u017eite ima vi\u0161e Fujia nego ga se mo\u017ee podnijeti. Svugdje je. Hrana u obliku Fujia, Fuji na tanjuru nakon klope, Fuji iscrtan na algama kad naru\u010dite ramen ili sushi, Fuji kao desert. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"05_Fuji_Lunch_Finished\"<\/p>\n

Siti i malo odmoreniji prebacili smo ruksake pune energijskih gelova, “Calorie matea” (energetski obroci kao zamjena za pravu hranu koja se prodaje u Japanu) i par kila vode i bili smo spremni za start uspona Yoshida stazom.
\nYoshida se smatra najlak\u0161om stazom, ali je zbog toga i najposje\u0107enija. Prema dostupnim informacijama uspon traje izme\u0111u 4 i 6 sati i ve\u0107 smo se lagano upadali u stisku s vremenom jer u kolibu moramo prije 4 popodne. <\/p>\n

\"06_Hiking_The_Sacred_Mountain\"<\/p>\n

Ja sam malo potegao na startu no ubrzo smo morali usporiti i krenuti nekim normalnim tempom. S normalnim tempom po\u010dela je i borba. Borba koju vodite sa svakom planinom, s vremenom i s emocijama. Ipak, nakon godina \u010dekanja penjem se na ovu ludu planinu. \ud83d\ude42 <\/p>\n

\"07_Me_Hiking_Mt_Fuji\"<\/p>\n

I ne samo to, prva je to planina preko 3500 metara gdje se savjetuju spavanja na planini zbog aklimatizacije i izbjegavanja visinske bolesti no bez obzira na sve to je visina koja mo\u017ee \u010dudno djelovati na va\u0161e tijelo. Iako obi\u010dno razmi\u0161ljam pozitivno, nisam se mogo opustiti od straha da nam ne pozli. \u0160to ako do\u0111emo do 3000 metara i Dina ili ja ne mo\u017eemo dalje? \u0160to ako moram odustati od pentranja na drugom kraju svijeta? \u0160to ako nemamo rezervaciju pa nemamo gdje spavati? <\/p>\n

A ni teren nije ba\u0161 bio u na\u0161u korist, stvarno ne znam gdje bi legao i odspavao. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"08_On_The_Way_ToThe_Top\"<\/p>\n

Nakon dva sata stigli smo do prvih koliba na ni\u017eim visinama, na oko 2600 metara, no na\u0161a se nalazi na 3100. Bilo je jo\u0161 toplo vani pa smo ostali u kratkim rukavima, a zimska je oprema ostala vezana za ruksake. Uz pauzu smo pojeli i ne\u0161to la\u017ene hrane.<\/p>\n

\"08_Some_Dopping\"<\/p>\n

I malo legalne droge za planinare. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"09_Taking_Dopping_Since_We_are_Not_Pros\"<\/p>\n

Teren se mijenjao nekoliko puta, od stjenovitog na kojem vam trebaju obje ruke za penjanje, do tipi\u010dno vulkanskog gdje napravite jedan korak, a onda otkli\u017eete pola koraka unatrag pri tom hvataju\u0107i ravnote\u017eu. Kako smo se pribli\u017eili kolibama svaka je imala u\u017easno velike i strme ure\u0111ene stepenice kako bi vam \u017eivot bio lak\u0161i ili te\u017ei, ovisno \u0161to van je dra\u017ee. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"10_Goinig_Further_Up_The_Mountain\"<\/p>\n

Po izrazima nekih lica mo\u017eete vidjeti koliko je jednostavan uspon na Fujisan.<\/p>\n

\"11_And_Then_It_Got_Harder\"<\/p>\n

Do 3000 metara je bilo manje vi\u0161e obla\u010dno, \u0161to je u biti bilo jako dobro. Nismo vidjeli previ\u0161e, ali je zbog toga bilo puno ugodnije planinariti.<\/p>\n

Kad smo stigli do oko 3000 metara izbili smo iznad oblaka. Sli\u010dno osje\u0107aju kad se vozite avionom, samo \u0161to ste ovaj put to napravili svojim nogama. Popeli ste se iznad oblaka i ne mo\u017eete vidjeti ispod vas. <\/p>\n

Kona\u010dno, nakon \u010detiri sata stigli smo do na\u0161e kolibice. Upitao sam unutra za rezervaciju za dvoje i da je na ime Igor. Nakon 30 sekundi nastaje neka pomutnja i na lo\u0161em engleskom pitaju me za moje ime ponovo. Rekoh, Igor- Potraga se nastavlja i majstor mi okre\u0107e spisak na japanskom i da mu pomognem tra\u017eit. Hm… <\/p>\n

Zbunjen, stojim ali nekako sam siguran da je sve OK, velika je koliba, a i Koji je rekao nazvati kad odemo i javiti mi ako ne\u0161to po\u0111e po zlu. Nije zvao, moramo biti tu negdje. <\/p>\n

Nakon nekog vremena lik gleda u listu i ka\u017ee – “Imam dva mjesta na Dina, iz Irske?”. \ud83d\ude42 <\/p>\n

Prednost \u0161to smo jedan od svega nekoliko bijelih parova u kolibi, a ime nije ni bitno. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"12_Bed_Finally\"<\/p>\n

Odvedeni smo do na\u0161ih rezerviranih mjesta do dvoje \u0160panjolaca iz Barcelone i lokalca i njegovog sina.<\/p>\n

Ve\u010dera nam je, u tradicionalnom japanskom stilu, servirana oko 4.30 popodne i ostatak smo dana imali za odmaranje i spavanje po\u0161to se put ka vrhu nastavlja u pono\u0107. <\/p>\n

\"13_And_Some_Food\"<\/p>\n

Ve\u0107 smo bili u krevetu kad smo se dogovorili da ipak odem i kupim jednu naglavnu lampu, po\u0161to smo svoju zaboravili u koferu u Tokyu. Bio je to pametan potez jer, iako je mjesec jo\u0161 bio velik i sjajan, bilo bi glupo i\u0107i do vrha bez svjetla po nepoznatom terenu zeznute planine. Mjesec se uz to pojavio tek kasnije, a bilo je ba\u0161 mra\u010dno. Nema tamo svjetlosnog zaga\u0111enja. \ud83d\ude42<\/p>\n

Za kupovinu lampe morao sam iza\u0107i ispred kolibe, a tamo me sa\u010dekala ova slika. Spavali smo na oblacima. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"14_PANO_At_Eight_Station_Mt_Fuji\"<\/a><\/p>\n

Ne\u0161to smo odspavali i odmorili, ali je bilo u\u017easno. Klinac do mene imao je pun nos i u\u0161mrkavao ga je svakih 45 sekundi i to toliko glasno da je zvu\u010dalo kao da neko puca iz mitraljeza.<\/p>\n

U pono\u0107 smo se “probudili”, spremili i iza\u0161li pred kolibu. Ona divna toplina od prije samo par sati nestala je i zamijenjena je ledenim vjetrom. Temperatura od 7 stupnjeva i sna\u017ean vjetar u\u010dinili su na\u0161u zimsku irsku opremu jedva dostatnom.<\/p>\n

\"15_Night_Climb_Mt_Fuji\"<\/p>\n

U mrklom mraku s jednom lampom na Dininoj glavi krenuli smo po stjenovitom terenu. I taman kad smo uhvatili ritam i po\u010deli se grijati sustigli smo grupu starijih planinara. Tu smo shvatili da je do vrha samo jedna linija i da je nemogu\u0107e prete\u0107i planinare ispred nas. Ta je stvar u biti bila najgora mogu\u0107a jer se nismo uspjeli ugrijati. Ruka mi se smrzla i otekla od dugog vi\u0161enja, nisam se mogao primiti ni za \u0161to, a slikanje i snimanje postalo mi je problemati\u010dno. <\/p>\n

\"16_Terrain_Just_Got_Worse\"<\/p>\n

U tim uvjetima trebalo je nastaviti jo\u0161 \u010detiri sata. Nekoliko puta su nas sustigle grupe br\u017ee od ovih ispred nas i poku\u0161ali nas prete\u0107i da bi se na kraju na\u0161ao u nezgodnoj situaciji da se pri vrhu Fujia naguravam sa starijim japanskim planinarom. Moja balkanska krv brzo je zakuhala pa se u jednom trenutku nisam htio pomaknuti nego sam postavio kuk i uko\u010dio se pa se stari umjesto da me gurne odbio od mene i zamalo pao. Nije rekao ni rije\u010d, a na sljede\u0107em pro\u0161irenju cijela njegova grupa uzela je odmor od 15-20 minuta, a mi smo nastavili svojim putem.<\/p>\n

Bilo mi je krivo u tom trenutku. Cijelim putem su postavljeni nekakvi osiguravatelji koji daju nekakve upute isklju\u010divo na japanskom. Nemam pojma \u0161to govore, mo\u017eda i postoji neka direkcija da bi se trebale formirati dvije linije, da bi trebalo propustiti br\u017ee od sebe, ali deda me po\u010deo gurati bez da je rekao i\u0161ta, ni “oprosti” da mu se maknem, pa sam nekako uspio odignorirati doga\u0111aj i nastaviti uspon. <\/p>\n

Nakon dva sata sjeli smo pred jednu kolibu i doru\u010dkovali. Doru\u010dak su nam spakirali u na\u0161oj kolibi, ri\u017eoto s plodovima mora iz vre\u0107ice, nekakvo pecivo od bundeve i boca vode.<\/p>\n

\"17_Breakfast_Given_In_The_Hut\"<\/p>\n

Odmorili smo mo\u017eda deset minuta, a onda smo nastavili dalje svoje smrzavanje okru\u017eeni japanskim glasovima ekipe iz osiguranja.<\/p>\n

Kako smo se bli\u017eili vrhu, sve je vi\u0161e ljudi bivalo bolesno putem i sve se \u010de\u0161\u0107e \u010dulo kori\u0161tenje “d\u017eepnih” boca s kisikom. Nekima je bilo stvarno lo\u0161e, a na par mjesta se dalo primijetiti i povra\u0107anje. <\/p>\n

S jedne strane, jako sam znati\u017eeljan i zanima me kakav je to osje\u0107aj? Jel kao neko lo\u0161e pijanstvo?<\/p>\n

S druge pak, bio sam jako sretan \u0161to izgleda da smo oboje u dobroj formi i nemamo problema s disanjem. <\/p>\n

I tako, s noge na nogu, nakon \u010detiri sata stigli smo do kolibe na vrhu. Utr\u010dali smo unutra na vru\u0107 \u010daj po\u0161to je jo\u0161 bilo mra\u010dno i hladno vani.<\/p>\n

\"18_Finally_On_The_Top\"<\/p>\n

Tra\u017eili smo mi vru\u0107i sake, ali ispada da je grijanje na alkohol neka na\u0161a Slavenska navada. Bilo je sakea, ali bezalkoholnog. ?!?!<\/p>\n

Malo nas je to zbunilo i bilo nam je krivo \u0161to nismo ponijeli pljosku s whiskeyem ili rakijom. Amateri. \ud83d\ude42<\/p>\n

Kojih pola sata kasnije nebo je promijenilo boju i po\u017eurili smo da “uhvatimo” najbolje mogu\u0107e mjesto za promatranje izlaska sunca.<\/p>\n

\"18_Freezing_our_Asses_Off\"<\/p>\n

Blesav potez, sjeli smo ispod ovog zidi\u0107a koji je tu dignut da za\u0161titi planinare od padanja u krater, ali sjeli smo skoro sat vremena prerano. Bilo je oko 4:40 ujutro, a sunce se o\u010dekivalo oko 5:30. <\/p>\n

Tako smo se jo\u0161 jednom smrzli, a jaki vjetar i umor nikako nisu pomogli u zagrijavanju. Ruke su mi se tresle i jedva sam dr\u017eao aparat, \u0161to se mo\u017ee vidjeti na gornjoj slici.<\/p>\n

Kako se izlazak sunca pribli\u017eavao tako se i broj ljudi na vrhu Fujia pove\u0107avao i sve skupa je izgledalo nevjerojatno. Tisu\u0107e ljudi koje poku\u0161avaju uhvatiti prve zrake sunca svojim aparatima, mobitelima na selfie stickovima. <\/p>\n

\"22_Expensive_but_Deserved_Selfies\"<\/p>\n

A i mi smo se selfierali. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"23_Blinded_By_The_Lights\"<\/p>\n

Oblaci su se ofarbali, najprije tamno crveno, pa naran\u010dasto pa sve svijetlije i svjetlije dok se crvena kugla nije izdigla ispred nas.<\/p>\n

\"Fujisan_FireBall_Large\"<\/p>\n

Ali, nije bila tamo gdje smo je o\u010dekivali. \ud83d\ude42 Kad gledate zalazak sunca, sunce je zadnja stvar koju vidite na kraju mora, “iza” sunca nema ni\u010dega.<\/p>\n

Izlazak sunca na Fujiu malo je druga\u010diji jer crvena kugla izranje negdje iz sredine i ispada kao da se uzdigla kroz oblake. Stvarno impresivno. \ud83d\ude42<\/p>\n

Taj trenutak traje 3-5 minuta, i to je to. \ud83d\ude42 Sunce je vani, jutro je po\u010delo, no i dalje je hladno. Pobjegli smo nazad u kolibu na jedan vru\u0107i ramen za prerani doru\u010dak. Jo\u0161 smo se malo tu smucali, napravili par slika oko kratera i do\u0161lo je vrijeme za krenuti prema dolje. <\/p>\n

\"19_Fuji_Crater\"<\/p>\n

Ispred nas je jo\u0161 \u010detiri sata. Nakon svega dvije minute od vrha bili smo na povratnom putu Yoshida staze koja je sve samo ne jednostavna. 53 serpentine u “Z” formaciji, ili to\u010dnije 106 serpentina (broje cijeli Z u jednu, mi bi brojali svaki zavoj, pa zna\u010di X 2) i cijelim putem morate “ko\u010diti” na skliskom i pra\u0161njavom vulkanskom pepelu. Svaki korak di\u017ee oblak pra\u0161ine i pri tom niste sami u spustu. Stotine ljudi se spu\u0161ta i sve oko vas je pra\u0161njavo.<\/p>\n

\"20_Uppers_And_Downers_On_Fuji\"<\/p>\n

Na ovoj slici mo\u017eete vidjeti s lijeve strane stotine koje se tek uspinju prema vrhu, a s desne strane tragove pra\u0161ine svakog tko se ve\u0107 krenuo spu\u0161tati prema dnu. Malo vam je gu\u017eva na Fujiu. \ud83d\ude42<\/p>\n

Nakon svega dvadeset minuta morali smo se rije\u0161iti zimske opreme, a nakon \u010deterdeset minuta po\u010deli smo kuhati. Bili smo visoko iznad oblaka i sunce je bilo neumoljivo. Pekli smo se dobra tri sata. Sre\u0107om, noge su izdr\u017eale skoro do kraja. Po\u010delo me boljeti u zadnjih 30 minuta. Ali tih 30 minuta… bolnih, zbilja bolnih, ali koga boli briga. Upravo smo se spustili s Fujisana.<\/p>\n

Dobro, to sad ka\u017eem. \ud83d\ude42 Iskreno, psovao sam i bio ljut \u0161to me boli i \u0161to sam se uop\u0107e odva\u017eio na ovako ne\u0161to. Htio sam nove noge ili le\u0107 i plakat od bolova. Umorni, spaljeni od sunca, prekriveni pepelom i u bolovima. Samo mazohist mo\u017ee re\u0107 da se osje\u0107a dobro. \ud83d\ude42<\/p>\n

Kad smo stigli do pete stanice prebacio sam se opet u kratke hla\u010de. Iako sam bio u dugima cijelim putem noge su mi bile pra\u0161njave do iznad koljena. Mo\u017eete vidjeti razliku izme\u0111u svje\u017ee oprane lijeve noge, i ove desne. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"24_Dusty_Way_Down\"<\/p>\n

No stvarno, ni\u0161ta to nije bitno, uspjeli smo! Fuji je iza nas!<\/p>\n

\"24_Yep_We_Did_It\"<\/p>\n

Kad smo se skinuli s planine uhvatili smo bus za Kawaguchiko. Bila je to jedna smije\u0161na vo\u017enja jer je autobus bio prepun prljavih i umornih ljudi poput nas, a samo par trenutaka nakon \u0161to je krenuo oni bez sica sjeli su na pod i pozaspavali. \ud83d\ude42<\/p>\n

\"25_ByeBye_Fujisan\"<\/p>\n

Mi smo nastavili s istra\u017eivanjem Tokya jo\u0161 isto popodne, ali o tome u nekom od idu\u0107ih postova.<\/p>\n

Gore na onom zidi\u0107u jedva sam na\u0161ao lo\u0161e mjesto za uglavljivanje iPhonea, ali evo mo\u017eete odgledati kako je izgledalo onih 40 minuta na vrhu Fujia.<\/p>\n