![\"01_Millennium_Falcon_In_ANA_Fleet\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/01_Millennium_Falcon_In_ANA_Fleet-822x1024.jpg\")
<\/p>\nKao i obi\u010dno, euforija je krenula koji dan prije na\u0161eg putovanja. Letjeli smo u \u010detvrtak, a ja sam se ve\u0107 u ponedjeljak probudio u 5 ujutro. \ud83d\ude00 Dobar je to znak, znak da sam spreman za put.<\/p>\n
Na\u0161li smo relativno dobru vezu preko Frakfurta s Lufthansom i ANA Lineom (japanski operater).<\/p>\n
Istina, morali smo malo koristiti diplomatske sposobnosti u Dublinu i Frankfurtu jer su nam karte bile na dva dijametralno suprotna kraja aviona, ali sre\u0107om sve se rije\u0161ilo mirno. \ud83d\ude42<\/p>\n
O\u010dekivani kulturni \u0161ok po\u010dinje upravo tu, u Njema\u010dkoj. Svo osoblje pri dolasku na “izlaz” klanja se poslu, putnicima. Zatim se klanjaju avionu, pa u avionu prije polijetanja, pa u avionu prije po\u010detka servisa, prije slijetanja, nakon slijetanja i kad napu\u0161tate avion. <\/p>\n
Zanimljivo je bilo i pogledati putnike po\u0161to su se neki od njih poznavali. Klanjaju se kad se prepoznaju, ali se klanjaju i kad se udaljavaju kojih 2-3 mjesta jer eto, ovi jedni idu sjest na drugi kraj \u010dekaonice. \ud83d\ude42 A nismo ni krenuli… \ud83d\ude42<\/p>\n
\u010cim smo poletjeli krenuo sam listati avionski magazin i primijetio sam da je japanska flota najja\u010da na planeti. \ud83d\ude42 Majstori dakle imaju Millennium Falcon. Eh da sam znao, rezervirao bih kartu, ali … mo\u017eda idu\u0107i put. \ud83d\ude42<\/p>\n
<\/p>\n
Let je bio ugodan i bez puno turbulencija pa je \u010dak i to \u0161to je oko nas bilo tri do \u010detiri male bebe sve bilo OK. Niti jedna beba nije plakala ni urlikala. Kasnije smo bili iznena\u0111eni kroz cijelo putovanje \u0161to smo u 15 dana vidjeli samo jedno dijete koje je bilo glasnije i plakalo, ali generalno su bili mirni. \ud83d\ude42<\/p>\n
Na ANAinim letovima dostupna su dva menija, zapadnja\u010dki i japanski. Za ve\u010deru smo oboje uzeli japanski riblji curry koji je bio ba\u0161 fin. Naravno da sam morao zapo\u010deti i degustaciju Japanskih piva tu negdje u zraku. \ud83d\ude42<\/p>\n
![\"02_Dinner_In_The_Airplane\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/02_Dinner_In_The_Airplane-1024x768.jpg\")
<\/p>\n
Kako iz nekog razloga oboje nismo mogli zaspati trebalo je nekako potro\u0161iti 11 sati. Dina je gledala Chapija, ja sam \u010ditao knjigu, onda sam se i ja odlu\u010dio za film. Kako je izbor bio kao i hrana zapadnja\u010dki ili japanski, odlu\u010dio sam se za japansku komediju o staroj bakici koja se vra\u0107a u svoje najbolje godine (oko 30) i pro\u017eivljava sve ono \u0161to je propustila u mladosti. Interesantan je film, ali je sve osim komedije. Te\u0161ka \u017eivotna drama isprepletena tu i tamo s malo smijeha, na kraju sam je morao prestati gledati 15 minuta prije kraja. Uglavnom, radi se o pri\u010di koja pokazuje tradicionalne japanske vrijednosti, obiteljsku vezu izme\u0111u djece i roditelja i kako se i Japan danas ubrzano mijenja i postaje “zapadnja\u010dki”. Bilo mi je malo preemotivno, pa sam mislio pogledati kraj na povratku, ali ukinuli mi film. \ud83d\ude42 Uglavnom, preporu\u010dio bih ga svakom. (Jedino moram na\u0107i kako se zove).<\/p>\n
Dini se nije svidio opis japanskog doru\u010dka pa je mudro uzela zapadnja\u010dki, no ja sam se odva\u017eio na “porridge” od ri\u017ee. <\/p>\n
Ono \u0161to sam o\u010dekivao bio je mo\u017eda slatki puding od ri\u017ee me\u0111utim dobio sam slani puding od ri\u017ee s jajima, dagnjama i gra\u0161kom. Malo mi to nije bio okus za doru\u010dak, a i uz to nitko nije spominjao da \u0107e imati riblji okus i miris. \ud83d\ude42<\/p>\n
![\"03_Breakfast_in_ANA_Airplane\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/03_Breakfast_in_ANA_Airplane-1024x699.jpg\")
<\/p>\n
I onda kona\u010dno sti\u017eemo u taj veliki i druga\u010diji svijet.
\nAerodrom Haneda, Tokyo, Japan.<\/p>\n
Ljubazno i organizirano osoblje, policija i carina rije\u0161ili su sve glatko i za kojih 30 minuta i slu\u017ebeno smo bili u Japanu. Trebalo nam je oko deset minuta da shvatimo da koliko je ova zemlja druga\u010dija. Ljudi su u\u017easno pristojni, a kad zamolite za pomo\u0107 rado \u0107e vam pomo\u0107i rukama i nogama jer naj\u010de\u0161\u0107e engleski ba\u0161 i ne znaju. Tako su nam tu uspjeli objasniti da na otvaranje JR ureda moramo sa\u010dekati jo\u0161 ne\u0161to preko sat vremena jer se otvara u to\u010dno 7:45. Nije dugo dr\u017eala ona riblja ri\u017ea iz aviona pa smo se odlu\u010dili na kavu i doru\u010dak.<\/p>\n
![\"04_Finally_In_Tokyo\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/04_Finally_In_Tokyo-1024x768.jpg\")
<\/p>\n
Kako je na aerodromu bili oko 28 stupnjeva u 6:30 ujutro, odlu\u010dili smo se za kavu, ledeni \u010daj i nekakve trokuti\u0107e od ri\u017ee jedan s lososom, a drugi sa \u0161ljivom. Ti se trokuti\u0107i zovu Onigiri, ali to smo nau\u010dili kasnije. I opet smo iznena\u0111eni. Naime, o\u010dekivali smo da je ona kuglica s lososom slana, ali da je ona s \u0161ljivom slatka, me\u0111utim nije. Slana je i to jako slana. Kao da posolite marmeladu od \u0161ljive. Iako, iskreno \u0107u vam re\u0107i, na neki \u010dudan na\u010din je ba\u0161 dobra. Zbunio nas je i ledeni \u010daj, jer je imao okus upravo po tome \u0161to je – po \u010daju. Naime u ledenom \u010daju uglavnom nema dodanog \u0161e\u0107era pa ako o\u010dekujete na\u0161 europski ili ameri\u010dki ledeni \u010daj slijedi iznena\u0111enje. \ud83d\ude42 Kako mi i onako ne volimo \u0161e\u0107er u sokovima, nama je bio super. \ud83d\ude42<\/p>\n
![\"05_First_Meal_Onigiri\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/05_First_Meal_Onigiri-768x1024.jpg\")
<\/p>\n
Temperatura je narasla i dok sam ja bio u redu za JR propusnice, Dina se stigla presvu\u0107i. Ipak irsko slojevito obla\u010denje nije prilago\u0111eno za ljeto u Tokiju. \ud83d\ude42<\/p>\n
Ja sam uporno odbijao presvla\u010denje dok ne do\u0111emo do apartmana. Kao da se malo aklimatiziram jer \u0107e i onako biti preko 33 stupnja idu\u0107a dva tjedna dok smo tu. \ud83d\ude42<\/p>\n
Pokupili smo propusnice i SUICA (Sika) kartice te krenuli ka na\u0161em smje\u0161taju. Ukrcali smo se na direktan vlak s Hanede do Katsushika-Tateishi stanice, koji vozi 55 minuta.<\/p>\n
Zbilja nije trebalo puno da primijetimo ve\u0107inu stvari koje smatramo tipi\u010dno japanskima, odnosno stereotipno japanskim. U prvih sat vremena bili ve\u0107 smo vidjeli sve, i da se ri\u017ea jede gotovo uz svaki obrok uklju\u010duju\u0107i male zalogaje za usput, kao \u0161to bi mi uzeli sendvi\u010d. Shvatili smo i koliko su Japanci uljudni, susretljivi i voljni pomo\u0107i, a i koliko je sve \u010disto. Naime i aerodrom i stanica i vlak sve je tako \u010disto da je te\u0161ko povjerovati da je to mogu\u0107e, a onda nam je na jednoj od prvih stanica u vlak u\u0161la i gospo\u0111a u Kimonu. \ud83d\ude42<\/p>\n
![\"06_First_Kimono_In_Tokyo\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/06_First_Kimono_In_Tokyo-768x1024.jpg\")
<\/p>\n
Od glavne Tateishi stanice do na\u0161eg apartmana stigli smo za par minuta.<\/p>\n
Putem smo primjetili jo\u0161 jednu tipi\u010dno japansku stvar. Ma\u0161ine za prodaju \u010dajeva, grickalica i sokova su na svakom \u010do\u0161ku. Gotovo da nema ulice, dvori\u0161ta, parkinga ili pla\u017ee na kom nije postavljena takva ma\u0161ina… \ud83d\ude42<\/p>\n
![\"07_Wending_Machines_Everywhere\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/07_Wending_Machines_Everywhere-1024x748.jpg\")
<\/p>\n
Ispred apartmana do\u010dekao nas je na\u0161 doma\u0107in, tu smo ostavili kofere, preuzeli mobilni internet i krenuli u istra\u017eivanje grada. Da, da, odlu\u010dili smo se nespavanjem boriti protiv Jet Laga iako je bilo oko pono\u0107i po na\u0161em europskom vremenu. \ud83d\ude42<\/p>\n
SkyTree toranj u Sumidi, Oshiage-Sumida Na\u0161e prvo odredi\u0161te bio je novi toranj “Tokyo Skytree” koji se nalazi u \u010detvrti Sumida.<\/p>\n Druga je to najvi\u0161a zgrada na planeti u ovom trenutku, visoka 634 metra. Kasnije sam na\u0161ao da se taj dio Sumide gdje se nalazi toranj zove “Musashi”, a rastavljeno na slogove “Mu” zna\u010di \u0161est, “Sa” je tri i naravno “Shi” je \u010detiri. Kako bi lak\u0161e zapamtili, Japanci su izgradili toranj \u010dija visina odgovara imenu lokacije. \ud83d\ude42<\/p>\n Cijela je zona nova i moderno ure\u0111ena prije samo par godina (2012.) i na raspolaganju su dvije razine za posjetitelje. Ona “redovna” na 350 metara visine i dodatna na 450 metara. Kad smo stigli unutra red je bio toliki da smo trebali \u010dekati oko sat i po za ulazak na ovu ni\u017eu razinu. Ve\u0107 smo skoro odlu\u010dili odustati kad nas je jedan od osoblja upoznao s time da postoji “brza” linija za samo par eura vi\u0161e. <\/p>\n Za tri minute bili smo na “prvom katu” s prekrasnim pogledom na Tokyo. Dobro, pogled je vjerojatno puno bolji u bilo koje drugo doba godine kad vlaga nije preko 80%, ali i dalje se vidjelo dovoljno da se isplatilo tu do\u0107i.<\/p>\n Oti\u0161li smo i na onu najvi\u0161u to\u010dku i u\u017eivali u pogledu sa 450 metara. Impresivno. <\/p>\n Kako smo ve\u0107 ogladnili odlu\u010dili smo produ\u017eiti boravak i sjeli u prili\u010dno “fensi” restoran “Musahi 634”.<\/p>\n Pristojan ru\u010dak koji, iako smo o\u010dekivali da \u0107e biti skup, nije bio. Tri slijeda zapo\u010deli smo sa pivom “na vrhu svijeta”. <\/p>\n Za predjelo smo dobili \u010dudne cool stvari. Prvo neka \u010dudna juha od dimljene lignje sa povr\u0107em servirana u \u010da\u0161i kojom je dominirao dimljeni okus. Zatim tri mala predjela, tuna, morski je\u017einci i jo\u0161 dvije sirove ribe, foie gras sa slojem balsamica i \u010dudnim srebrnim perlicama i \u0161kampi\u0107 u luku i rozom umaku.<\/p>\n Za glavno jelo Dina je uzela brancina na “posteljici” od \u0161ampanjca i naran\u010de pokrivenog s travama, dok sam ja izabrao nekakvu giniejsku kokicu (guineafowl) u \u0161minkerskom povr\u0107u sa \u0161afranom. <\/p>\n Za lagani desert vo\u0107na salata u nekakvom \u0161lago-vrhnju sa zlatnim listi\u0107em na vrhu. \ud83d\ude42<\/p>\n Tek da ostanemo koju minutu du\u017ee, uzeo sam i kavu. \ud83d\ude42<\/p>\n Sve to? Pa recimo da je sli\u010dan menu na sli\u010dnom mjestu u Dublinu (ne pogledom ve\u0107 uslugom sli\u010dno) znatno skuplji u Dublinu.<\/p>\n Asakusa<\/strong><\/p>\n \u0160etali smo malo Sumidom, a onda sjeli na metro za Asakusu. Asakusa je okrug u Tokyu koji je poznat kao najstarije mjesto na kojem se mogu na\u0107i gej\u0161e, najstariji kvart za zabavu i mjesto gdje se nalazi najva\u017eniji budisti\u010dki hram – Senso Ji.<\/p>\n Originalan hram izgra\u0111en je 645 godine, uni\u0161ten je u bombardiranjima Tokija u drugom svjetskom ratu, ali je obnovljen kao simbol novog po\u010detka i mira.<\/p>\n \u0160etali smo i po Asakusi neko vrijeme, a onda, iako umorni i s gotovo 48 sati bez sna, odlu\u010dili da je jo\u0161 rano i da idemo vidjeti jo\u0161 ne\u0161to. Uostalom, bilo je tek 6 popodne.<\/p>\n Shibamata<\/strong><\/p>\n Pogledali smo na karti \u0161to nam je relativno blizu apartmana i Shibamata je bila ozna\u010dena crvenom bojom. (Na karti Tokija crvenom su bojom ozna\u010deni svi okruzi koji su turisti\u010dki interesantni) Pa eto, \u0161to da ne, zaputili smo se mi tako i u Shibamatu.<\/p>\n Iako je Tokyo sjajno povezan, do Shibamate nam je trebalo neko vrijeme, a i uspjeli smo iza\u0107i na krivoj stanici pa smo na kraju stigli malo kasno i ve\u0107ina je stvari bila zatvorena, uklju\u010duju\u0107i i hram Taishakuten. Uspjeli smo vidjeti dvori\u0161te.<\/p>\n Kako je sad ve\u0107 bilo mra\u010dno i prazno, odlu\u010dili smo ovdje ve\u010derati pa krenuti na spavanje. Shibamata je poznata po ribljim restoranima pa smo se odlu\u010dili da je vrijeme za “Unagi”, odnosno jegulju. Ja sam uzeo juhu od jeguljine jetre i jelo s “loach” ribom. Nisam pojma imao \u0161to je “loach”, ali ispada da je barska riba koju mi uglavnom zovemo “\u010dista\u010d”, a navodno je sli\u010dna mladim jeguljama. Eto, koji put je bolje ne znati \u0161to jedete, ali bilo je skroz fino. \ud83d\ude42<\/p>\n Tsukiji Market<\/strong><\/p>\n Nakon dugog dobrog spavanjca krenuli smo po planu prema Tsukiji \u010detvrti koje je poznato po svojoj ribljoj tr\u017enici. <\/p>\n To je najpoznatija japanska tr\u017enica i najve\u0107a tr\u017enica ribom na svijetu. Cijela je \u010detvrt okru\u017eena malim uli\u010dicama koje su pune trgovinama ribom i ostalim proizvodima vezanim uz ribu. Tako se tu mo\u017ee prona\u0107i ribe\u017e za wasabi od ko\u017ee morskog psa ili no\u017eevi za rezanje sirove ribe. Ako dolazite iz Europe jako zanimljivo mjesto, jer ima tu i grickalica od algi, su\u0161enih lignji i hobotnica, \u0161kampi od veli\u010dine crvi\u0107a do onih velikih. <\/p>\n Presko\u010dili smo nekoliko mjesta tra\u017ee\u0107i sushi, a onda smo zastali provjeriti menu na jednoj od barakica. Stara gospo\u0111a na te\u010dnom japanskom pozvala nas je unutra. Dina je pitala imaju li sushi, na \u0161to gospo\u0111a odgovara da nema, ali ima sashimi. Na Dinino inzistiranje na sushiju gospo\u0111a joj je objasnila da uz sirovu ribu dobija i zdjelu ri\u017ee pa nek si s dva prsta zaljepi ribu na ri\u017eu i eto joj sushija. \ud83d\ude42<\/p>\n Takav poziv jednostavno nismo mogli odbiti. \ud83d\ude42<\/p>\n Nakon \u0161to smo jeli svje\u017ee tune, lososa, \u0161kampa, je\u017einaca i raka, pro\u0161etali smo tu jo\u0161 malo i krenuli put Shibuye.<\/p>\n Shibuya<\/strong><\/p>\n Shibuya je poznata po svom Meiji hramu, zoni za \u0161oping i svjetski poznatom raskr\u0161\u0107u. Nalazi se to\u010dno ispred Shibuya stanice i kad se promet zaustavi pje\u0161aci u svim smjerovima kre\u0107u. Otprilike pri svakom zelenom svijetlu ovo raskr\u0161\u0107e prelazi oko 2500 ljudi. \ud83d\ude42<\/p>\n A ovako izgleda samo par sekundi prije prelaska:
\n<\/strong>
\nSamo da objasnim odmah, Tokyo je organiziran kao skupina manjih gradova, koji su sada okruzi i svi \u010dine metropolu Tokyo, a u toj metropoli \u017eivi 35 milijuna ljudi. Svaki okrug koji posjetite u Tokiju je kao da ste posjetili jedan manji grad iako je sve to i dalje Tokyo.<\/p>\n![\"08_Tokyo_SkyTree\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/08_Tokyo_SkyTree-768x1024.jpg\")
<\/p>\n![\"09_Beer_On_Top_Of_SkyTree\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/09_Beer_On_Top_Of_SkyTree-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"10_Lunch_In_SkyTree\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/10_Lunch_In_SkyTree-1024x838.jpg\")
<\/p>\n![\"Tokyo_Senso_Ji_Large\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/Tokyo_Senso_Ji_Large-1024x658.jpg\")
<\/p>\n![\"10_Senso_Ji_Asakusa_Tokyo\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/10_Senso_Ji_Asakusa_Tokyo-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"11_Dinner_Shibamata\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/11_Dinner_Shibamata-768x1024.jpg\")
<\/p>\n![\"12_Tsujiki_Market\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/12_Tsujiki_Market-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"12_Breakfast_At_Tsujiki_Market\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2015\/08\/12_Breakfast_At_Tsujiki_Market-1024x768.jpg\")
<\/p>\n
\n