![\"Barcelona_Large\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/Barcelona_Large-1024x768.jpg\")
<\/p>\nPro\u0161lo je devetnaest godina od mojeg prvog i do nedavno jedinog posjeta Barceloni. Tada jo\u0161 maloljetan i u velikoj grupi bio sam manje zainteresiran za arhitekturu, a vi\u0161e za dobar provod. U Barcelonu smo i\u0161li na jednodnevni izlet iz Lloret de Mara u kojem smo bili tjedan dana.<\/p>\n
Bio je topao dan u kasno ljeto i sve se je bilo zeleno i ljep\u0161e, a mi smo prebacivani s to\u010dke na to\u010dku kao organizirana grupa. Nikakvo \u010dekanje u redovima, nema tro\u0161enja vremena za kupovinu karte, samo zabava. Bio sam odu\u0161evljen i Barcelona se \u010dinila kao do tad najljep\u0161e mjesto na kojem sam ikad bio. Ispri\u010dali su nam tada legendu o nekakvoj \u010desmi u centru grada, i navodno, ako iz iste popijete vodu sigurno \u0107ete se vratit u Barcelonu barem jednom.<\/p>\n
<\/p>\n
Bio sam nekako tu\u017ean \u0161to nismo imali prilike stati na toj \u010desmi jer sam se stvarno htio vratiti u Barcelonu.<\/p>\n
I bez tog gutljaja vode eto me opet u Barceloni. Ovaj put ne\u0161to stariji, s ne\u0161to vi\u0161e posje\u0107enih zemalja i gradova, pa mo\u017ee biti da sam i ja digao ljestvicu previsoko ili sam jednostavno o\u010dekivao previ\u0161e od Barcelone. <\/p>\n
Nemojte me krivo shvatiti, Barcelona je i dalje jedan od najljep\u0161ih gradova Europe s jedinstvenom arhitekturom, odli\u010dnim vremenom i prefinom hranom. Istina, mo\u017eete postaviti pitanje – \u0160to bi ja to jo\u0161 htio? – i mo\u017eda ste u pravu. Ne znam.<\/p>\n
No hajde, krenut \u0107u od po\u010detka. <\/p>\n
Cijeli je put bio zbroj malih dosadnih situacija koje su na kraju ovaj izlet u Barcelonu pretvorili u razo\u010daranje.<\/p>\n
Sve je po\u010delo no\u0107 prije odlaska u Barcelonu kad je printer odbio isprintati avionske karte jer mu fali “magenta” tinta, naravno – ja trebam samo crno bijeli print. Nakon toga skidanje “pametne aplikacije” na telefon koje mi nije htjelo preuzeti digitalnu kartu, barem ne onako intuitivno kako bi od funkcionalne aplikacije o\u010dekivao. <\/p>\n
Prvi dan<\/strong><\/p>\n No dobro, ostavio sam to za nama, smirio se, ukrcali smo se u avion i taman kad sam o\u010dekivao standardni pilotski glas i poruku “pripremite se za polijetanje”, tras. Eto njega, ali sa informacijom kako zbog kaosa u zra\u010dnom prostoru Barcelone ne mo\u017eemo poletjeti nego moramo sjedit u avionu otprilike sat vremena. <\/p>\n Kako smo ve\u010der prije taman stigli iz Hrvatske na prepakiranje paketa odlu\u010dili smo iskoristit to vrijeme i dremnuti. Vrijeme je nekako pro\u0161lo i odletismo mi za Barcelonu, aerodrom El Prat. Kad smo kona\u010dno stigli i pro\u0161li sigurnosnu zonu – Bam! Jedno veliko ni\u0161ta. Prazan aerodrom, nekoliko jedva vidljivih tabli za izlaz i to je to. <\/p>\n Stvarno sam mislio da ne\u0107u nikad biti na lo\u0161ijem aerodromu od Beauvaisa u Parizu, ali taj je i onako pomo\u0107ni mali aerodrom koji je u biti jedna mala zgrada. El Prat nije ba\u0161 mali, ve\u0107 je dio za dolaske na koji smo sletili malo udaljen od glavne zgrade i u tom prostoru nije bilo nikoga, ni za informaciju ni oznake za vlak, niti da barem uzmem kartu grada. <\/p>\n Znam, kome treba papirna karta danas, jel? E pa ja ih recimo skupljam, i volim ozna\u010diti di sam bio i kamo sam \u0161etao. Jesam ja \u010dika iz IT-a, ali papir i dalje volim malo vi\u0161e. \ud83d\ude42<\/p>\n Nakon \u0161to smo pro\u0161etali izme\u0111u dvije zgrade i sa terminala za dolaske stigli na veliki noviji terminal kona\u010dno se ukazala i tabla koja je signalizirala gdje se nalazi \u017eeljezni\u010dka stanica. Stajali smo par minuta u redu za kartu i da pitamo koja nam je najbolja veza do mjesta gdje trebamo sti\u0107i. E sad, na\u0161 se apartman nalazio u dijelu grada El Born koji je jedan od dva starija dijela u centru grada. Nakon \u0161to smo mu pokazali kartu i pitali kako sti\u0107i do tog dijela grada, lik momentalno vrti o\u010dima kao da smo ga ne znam \u0161to pitali i odgovara “Ja ne znam”. Nakon toga ja reko, OK, daj nam karte do centra pa \u0107emo se sna\u0107i. On printa karte i pokazuju\u0107i nam \u010detiri prsta govori “\u010detvrta stanica”. <\/p>\n I tako, iza\u0111emo u centru, na \u010detvrtoj stanici, a ona je samo 15 minuta pje\u0161ice ili 5 taksijem od El Borna, tako da smo u biti do\u0161li to\u010dno tamo gdje smo trebali, ali onaj “Ja ne znam” je bio samo srda\u010dna dobrodo\u0161lica.<\/p>\n Ve\u0107 prvo popodne krenuli smo sjesti na kavu u jednu super ure\u0111enu pala\u010dnikarnicu, ali smo do\u0161li za vrijeme pauze u kuhinji. \u010cim je Dina u\u0161la unutra lik se krenuo derat da “kuhinja ne radi”, me\u0111utim kako sam ja jo\u0161 bio na vratima \u010duo sam samo “ne radi” i zbunio se jer vidim ljude unutra. Pitam onako naivno “jel mo\u017ee samo za kavu?”, no to je o\u010dito bilo previ\u0161e pitanja za ljubaznog doma\u0107ina, pa je uslijedilo glasno i nervozno “DA DA DA DA” \u010detiri puta uz te\u0161ke uzdisaje i okretanje o\u010dima i pogledom “oh opet dosadni turisti”. <\/p>\n Ajde, kao da to nije bilo dovoljno za taj dan, na ve\u010deri u jednom od restorana s preporukom u zoni Port Olimpic nastavljamo dalje. Prvo je sve izgledalo OK, kao “dobrodo\u0161li dragi gosti”, me\u0111utim kad smo naru\u010dili “paellu” nastaje vrlo neobi\u010dna situacija. Konobar koji je preuzeo narud\u017ebu odlazi, ni\u0161ta se ne doga\u0111a 10ak minuta, a onda dolazi glavni \u0161ef i kao “izvolite”. Reko – “Ve\u0107 smo naru\u010dili, hvala”, ali tu se pojavljuje odjednom i onaj isti konobar, ne\u0161to njih dvojica razmjenjuju 2-3 rije\u010di i okre\u0107e se prema meni vidno nezadovoljan i pita “Samo paella?” – reko “Da, samo paella”. Pu\u0161e, vrti o\u010dima i kao “A starteri? Ni\u0161ta starteri?” – “Ne, samo paella.”. <\/p>\n Nakon deset minuta sti\u017ee nekakav gnjecavi tostirani kruh utopljen u pastu od svje\u017eeg paradajza i maslinovog ulja i ne\u0161to maslina. Kako smo tek stigli nismo jo\u0161 znali, ali smo kasnije nau\u010dili da je to tu neka lokalna stvar koja se jede manje vi\u0161e svugdje i obi\u010dno je jedna od tapa koje mo\u017eete, a i ne morate naru\u010dit. Uglavnom, majstor je odlu\u010dio da imamo predjelo i da nemamo mi tu \u0161ta “ne htjet”. <\/p>\n Zatim sti\u017ee ogromna paella, i majstor je krene dijeliti na dva tanjura prije nego je po\u010distio prethodne tanjure od predjela, pa kad je vidio da je stol zauzet, a njemu ruke jelte prezauzete, dr\u017ei pun tanjur paelle, bez da i\u0161ta ka\u017ee nervoznim pokretom ruke pokazuje Dini u stilu “Makni taj tanjur, vidi\u0161 da nemam kamo spustiti ovaj.”<\/p>\n I da to ne bude sve za taj dan, kad sam tra\u017eio ra\u010dun da kona\u010dno odem na spavanje, konobar mi je ‘ladno na \u0161panjolskom ili katalonskom dao do znanja da ne mo\u017eemo jo\u0161 i\u0107i, jer eto mora donijeti ne\u0161to na ra\u010dun ku\u0107e i neka se opustimo. Nakon toga smo petnaestak minuta \u010dekali da donese nekakav slatki liker i neki sirup od jabuke i malo \u0161panjolskog slatkog kruha. (Poznatog ko pande\u0161panj kod nas.) Pro\u0111e tako jo\u0161 pola sata dok je ra\u010dun stigao, a onda, nakon \u0161to je uzeo novce sa kartice na te\u010dno \u0161panjolskom ili katalonskom izbifla ne\u0161to u stilu kako servis nije bio uklju\u010den u cijenu i stoji metar od mene i \u010deka napojnicu. Tako \u0161to ja u \u017eivotu nisam do\u017eivio, ali eto, \u010dovjek u\u010di dok je \u017eiv. <\/p>\n Naravno, kasnije pogledam na ra\u010dun, kruh je ura\u010dunat u cijenu kao predjelo. <\/p>\n Drugi dan<\/strong><\/p>\n Ajde, idu\u0107i dan je bio manje vi\u0161e bez nekih ekscesa, osim \u0161to me na do\u010deku nove godine iznervirao jedan mali Zagrep\u010danec koji se na\u0161ao gurat i vucarat svoju barbiku, jer se tu “vidi najbolje”. Na ulici milion pijanih ljudi iz svih krajeva svijeta i jedini koji se gura je seljak kojeg razumijem. Kad te ide, onda te ba\u0161 ide. \ud83d\ude42<\/p>\n Ni sama proslava nove godine nije bila neko urnebesno zadovoljstvo. Taj neki “program” po\u010deo je pola sata prije nove godine i tema je bila “Zvuk i boja” pa su pustili masu vodene pare s fontane, obasjali nebo raznim svjetlima i neka ekipa je udarala u neke limene kante, i to je to. Odbrojavanje na katalonskom i 10 minutni vatromet. U 00:15 s ostatkom mase krenuli smo prema gradu. Problem je \u0161to takvu koli\u010dinu ljudi nije mogla progutati ni podzemna ni bilo koji oblik prijevoza pa smo jo\u0161 2km hodali dok se nije malo rasteretila gu\u017eva, a onda smo usko\u010dili u prekrcani metro i pravac na spavanjac.<\/p>\n Tre\u0107i dan<\/strong><\/p>\n Tre\u0107i dan, opet izgleda nismo naru\u010dili dovoljno za ve\u010deru pa nas je konobar ignorirao dobrih 15 minuta, a bio sam gladan kao pas i htio naru\u010diti jo\u0161. Kad sam kona\u010dno uspio, vidio sam da je moja hrana spremna na pultu kuhinje, me\u0111utim gledao sam je jo\u0161 kojih 15 minuta jer eto, nitko se nije sjetio da to treba meni donijeti.<\/p>\n \u010cetvrti dan<\/strong><\/p>\n \u010cetvrti je dan izgledao otprilike kao onaj prvi. Prvo veliko razo\u010daranje na Camp Nou, svetom tlu navija\u010da Bar\u00e7e (kao \u0161to sam ja). Sva sre\u0107a stigli smo me\u0111u prvima pa smo pregledali stadion bez gu\u017eve i \u010dekanja u redovima, ali razo\u010daranje sti\u017ee na kraju. Putem kroz stadion tri put vas slikaju “profesionalni fotografi” ispred zelenog ekrana i slika se montira u neke od mogu\u0107ih situacija. Sve bi to bilo OK, da su slike i\u0161ta blizu profesionalnih ili da su slike uklju\u010dene u cijenu karte. No, nije to tako, gospoda “profesionalci” tra\u017ee 20 Eura po fotki, a fotke su u najmanju ruku u\u017easne. Bolji fotoshop je vi\u0111en ovih dana u HR sa aktualnom foto\u0161op aferom. (Grubni\u0107, jelte.) Na kraju smo uzeli samo jednu u\u017easnu sliku, ali to je bio jedini na\u010din da se slikamo s replikom trofeja lige prvaka. Stvarno smo ga dizali u zrak, ta nije montirana. <\/p>\n Ako ste mislili da je to sve, nije. Na izlasku se prolazi kroz fenomenalan “Bar\u00e7a mega store”, na tri kata i tu sam tra\u017eio gornji dio trenirke kojem na le\u0111ima pi\u0161e “Bar\u00e7a”. Jedan od rijetko ljubaznih mu\u0161kih me tu uzeo pod svoje, objasnio mi da imaju nevjerojatnu gu\u017evu i da \u0107u morati sa\u010dekati oko pola sata jer moraju dofurat iz skladi\u0161ta. Reko OK, tu smo taman malo sjeli odmorili, nije problem. Nakon po sata sti\u017ee drugi lik, ovaj ljubazni mu pokazuje na nas, on mi daje trenirku u ruke i dok sam se ja sna\u0161ao da na le\u0111ima ne pi\u0161e “Bar\u00e7a” ovaj je ve\u0107 nestao. Opet \u010dekam 5-10 minuta, idem pitati sad nekog drugog lika, a on mi iz onako prezaposlenim i od posla pretrganim tonom odgovara – “Ma oke ti je to, ta je 5 eura jeftinija”. \u017divac na 300, reko nije do 5 Eura, nego sam tra\u017eio zbog natpisa na le\u0111ima, a majstor mi poka\u017ee na stepenice i ka\u017ee “dolje \u0107e ti to napisat za 5 eura, odi dole”, okrene se i ode. Ukupno 45 minuta \u010dekanja u slu\u017ebenim prostorijama omiljenog kluba da bi iz istog iza\u0161ao razo\u010daran. <\/p>\n I ako to nije bilo dovoljno za taj dan, sjedamo na ru\u010dak u odli\u010dan restoran blizu stadiona gdje smo ponovo iskusili koliko neljubazni, ali i koliko ljubazni konobar u Barceloni mogu biti. Kako smo oboje bili ba\u0161 gladni, kad smo naru\u010dili i tre\u0107u etapu “tapa” odjednom su se iz ignorantskih i nevoljkih pretvorili u super ljubazne i slu\u017eila su nas tri istovremeno. Izgleda je to recept za uspjeh u Barceloni, najaviti odmah da si spreman potro\u0161iti novce, ina\u010de usluge nema.<\/p>\n Kasnije tog dana, na \u017ei\u010dari s Montju\u00efca prema Barceloneti neki fotograf – Nijemac, kojih 50-ak godina ulazi u “zmiji” i ubacuje se ispred mene tako \u0161to me gurnuo, ali kao “ima foti\u0107 na nosu, pa kao on je fotograf, profi”. To \u0161to sam ja tu prije njega, nema veze. Kasnije krenemo ulazit u \u017ei\u010daru, eto njega opet gura se izme\u0111u Dine i mene da u\u0111e prije mene, valjda jer je vidio da i ja imam foti\u0107, pa da mu ne zauzmem poziciju za fotkanje. Bome sam nastavio ravno i odnio ga sa svojih sto kg, oslonio se malo na vrata \u017ei\u010dare i odbio van. Ne znam, ako ne vidi\u0161 slona jednom i nije te nagazio, ne zna\u010di da mo\u017ee\u0161 i drugi put. \ud83d\ude00 Prasac. <\/p>\n Dan peti – Hajmo ku\u0107i, dosta mi je<\/strong><\/p>\n I onda zadnji dan, jo\u0161 nekoliko situacija. \ud83d\ude42 Prvo odemo do Parc Guella, koji je super, ali… Do\u0161li smo relativno rano ujutro, no dobili smo karte za ulaz koje nam dozvoljavaju tek u\u0107i za 3 sata. Ulaznice su takve da imate prozor od pola sata kad vrijede i tada mo\u017eete unutra, a jednom kad ste tamo mo\u017eete ostati koliko ho\u0107ete. Naravno, ako je ispred vas \u0161est ili sedam grupa ljudi to zna\u010di da je prekrcan, da su nepristojni Rusi i Talijani svuda oko vas, da ne mo\u017eete ni\u0161ta ni vidjeti ni slikati. <\/p>\n Odlazimo nakon gotovo pet sati u grad na ru\u010dak, i kao idem negdje ne ribu. Nalazimo neki mali bezvezni restoran gdje nas na ulazu ljubazno mami konobar, kao ima svje\u017eu ribu, ovo ono. Me\u0111utim, vidim na cjeniku da je malo previ\u0161e i ne\u0161to se ne\u0107kam, i Dina ka\u017ee “malo je skupo”, na \u0161to se gospodin iz ljubaznog pretvara u “pametnjakovi\u0107a”, pa prosipa mudrosti tipa “Ako ho\u0107ete plesati, morate platiti muziku”. Sve bi to bilo OK, da “muzika” nije 20-30% skuplja nego u Dublinu koji je i onako me\u0111u najskupljim gradovima u Europi. Nekako sumnjam da je “muzika” toliko dobra, pa eto nadam se da pametnjakovi\u0107 u\u017eiva u istoj.<\/p>\n Nakon ru\u010dka gibamo po torbe i pravac aerodrom. Meni je ve\u0107 bilo dosta tih sitnih gluposti da mi se vi\u0161e nije ni dalo razmi\u0161ljati jel imamo jo\u0161 \u0161ta vidjeti ili ne. I onda opet, dolazimo na El Prat, a tamo potpuni kaos. Na ulasku s \u017eeljeznice na terminal za odlaske odmah je zmija za sigurnosnu kontrolu. Valjda jedini aerodrom u Europi gdje su u zmiji i oni koji putuju, i oni koji se opra\u0161taju i pla\u010du, i neka dje\u010durlija koja tu tr\u010di i ru\u0161i ljudima torbe. Nema nikoga za pitati jesmo na pravom ulasku ili trebamo i\u0107i u onu drugu zgradu na koju smo do\u0161li. Blagi u\u017eas.<\/p>\n Al’ ajde, pro\u0111emo sve, pregrizemo ne\u0161to i tu, pa stanemo u red za ukrcaj, ono kasni dobrih 2 sata. Ulazimo kona\u010dno u avion, sjedamo, kad ono ista pri\u010da kao pri polijetanju – pilot nema dozvolu za pokret, ali sad moramo sjediti u avionu dva sata. Kasnimo na kraju ne\u0161to vi\u0161e od tri sata u Dublin, a ono i tu nikad ve\u0107a gu\u017eva, valjda se cijeli grad vratio s novogodi\u0161njih praznika. \u010cekali smo u redu za taksi 90 minuta i na kraju umjesto uve\u010der, ku\u0107i smo stigli u 3 ujutro. <\/p>\n Sve u svemu, veselio sam se jako Barceloni i zanimalo me ho\u0107u li prepoznati stvari koje sam vidio prije 19 godina, ali od svih ovih sitnih peripetija bit \u0107e to jedan od onih izleta koje je bolje zaboravit \u0161to prije.<\/p>\n Je, i dalje je Barcelona prekrasan grad, divnih uskih uli\u010dica u starom gradu, nesvakida\u0161nje arhitekture, odli\u010dne hrane, ali ljudi… ljudi bi se trebali malo prilagoditi.<\/p>\n Mo\u017ee biti da me Dublin razmazio, jer eto u ove dvije i po godine nisam imao niti jedno lo\u0161e iskustvo. Uh, pardon – Jesam. Jednom sam se gadno iznervirao zbog jedog ra\u010duna. Bilo je to u \u0161panjolskom tapas restoranu. \ud83d\ude42<\/p>\n Napisat \u0107u uskoro i ne\u0161to o prefinoj hrani i divnim stvarima koje smo vidjeli, ali morao sam ovo izbaciti iz sebe. <\/p>\n Jeste li bili u Barceloni, imali sli\u010dna ili gora iskustva? Koja je destinacija vas najvi\u0161e razo\u010darala?<\/p>\n P.S. Uzeo sam dvije besplatne karte i kupio dvije karte Barcelone i niti jedna nema sve potrebne informacije na jednom mjestu, kao \u0161to je to uobi\u010dajeno u svim drugim gradovima. \ud83d\ude41<\/p>\n Do idu\u0107eg posta…<\/p>\n Puse<\/p>\n Balky<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pro\u0161lo je devetnaest godina od mojeg prvog i do nedavno jedinog posjeta Barceloni. Tada jo\u0161 maloljetan i u velikoj grupi bio sam manje zainteresiran za arhitekturu, a vi\u0161e za dobar provod. U Barcelonu smo i\u0161li na jednodnevni izlet iz Lloret de Mara u kojem smo bili tjedan dana. Bio je topao dan u kasno ljeto…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2122,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","enabled":false},"version":2}},"categories":[5],"tags":[136,135,139,79,134,138,19,137],"class_list":["post-2117","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-putopisni","tag-barcelona","tag-catalonia","tag-katalonija","tag-putovanje","tag-spain","tag-spanjolska","tag-travel","tag-travelling"],"yoast_head":"\n![\"02-Desert-Barcelona\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/02-Desert-Barcelona-768x1024.jpg\")
<\/p>\n![\"03-New-Years-Eve-Barcelona-2016\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/03-New-Years-Eve-Barcelona-2016-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"06-Stadium-Photos-Barcelona-We\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/06-Stadium-Photos-Barcelona-We-1024x768.jpg\")
<\/p>\n![\"05-Barcelona-Map\"](\"http:\/\/igor.stojakovic.net\/wp-content\/uploads\/2016\/01\/05-Barcelona-Map-1024x768.jpg\")
<\/p>\n