Za vrijeme našeg nedavnog kratkog posjeta Australiji konačno mi se ispunila želja da vidim Tasmaniju. Možda mi nije bila broj jedan na listi želja no vrlo je blizu vrhu tablice i još uvijek sam oduševljen tim putovanjem.
Kako 45% Tasmanije prekrivaju nacionalni parkovi, rezervati i prirodna baština poznata je po svojoj čistoj prirodi, čistom zraku, zelenim poljima i prekrasnim plažama. Zbog svoje udaljenosti od ostatka svijeta i činjenice da na njoj živi samo pola milijuna ljudi (što je baš malo, ako je usporedim s duplo manjom Sicilijom na kojoj živi pet milijuna ljudi) jasno je da posjetitelji Tasmanije tamo odlaze kako bi uživali u netaknutoj prirodi.
Mi smo krenuli s istom namjerom pa smo tako šetali uzduž nekoliko divnih plaža, ali kako nam vrijeme nije bilo naklonjeno nisam se okupao u tasmanijskim vodama.
Vozili smo se uokolo kroz brojne šume eukaliptusa (ili kako ih ovdje zovu “gum trees” – “gumeno drveće”) u svom iznajmljenom zelenom zmajčeku.
Posjetili smo nekoliko fenomenalnih parkova prirode kao što je Cataract Gorge.
Vidjeli smo i nekoliko divno uređenih gradskih parkova i simpatičnih detalja po raznim mjestima.
Uživali smo u dugim danima i hladnim proljetnim zalascima sunca.
Vozeći se uokolo nailazili na čudna mjesta čudnih imena, a najčudniji među njima – Bagdad.
Pomogli smo lokalno lječilište životinja kupovinom specijalne ture kojom se donira hrana za ugrožene životinje.
Usput smo dobili priliku naučiti mnoge stvari o tim životinjama od stručnjaka i izbliza.
Hranili smo čudne ptice…
… i kengure ili vam klokane.
Bili u dva potpuno različita AirBnB smještaja, fenomenalnom apartmanu i ovoj preslatkoj kolibi.
Naučili ponešto o povijesti Tasmanije u muzeju u Prot Arthuru.
Tu smo se vlastoručno zatvorili u tamnicu i iskusili potpuni mrak. (Baš mrak i pomalo klaustrofobija. 🙂 )
I na kraju, sagledali smo stvari iz sasvim drugačije perspektive.
Na kraju, shvatio sam da je ovo bila samo navlakuša i da ću se na Tasmaniju morati opet vratiti jednog dana! 🙂
Puse
Balky