Prije tri godine Dina je htjela u Kinu, a završili smo u Japanu. Prošle godine smo planirali posjetiti Portugal i dio Španjolske, no zbog određenih okolnosti – završismo mi u Italiji i Švicarskoj. Ni ovaj put nije bilo drugačije. Plan je bio otići na Island, no nakon dugog proučavanja shvatili smo da većinu poznatih i fora destinacija na Islandu nećemo moći posjetiti s djetetom, odlučili smo se za neku djeci prilagođeniju destinaciju. Dječja sreća nas je odvela na Maltu, a Valletti, glavnom gradu ove divne zemlje usred Mediterana odlučili smo posvetiti jedan dan.
Prema podacima s interneta Valletta je strogo samo stari zidinama okruženi centar, čija se populacija procjenjuje na oko šest tisuća stanovnika i to ga čini najmanjim glavnim gradom na svijetu. S druge strane, čini se da je “urbana” zona koja pripada Valletti oko 360 000 stanovnika što čini većinu od ukupno 460k stanovnika koliko ih je na Malti ukupno.
Par tjedana prije našeg puta slučajno sam naletio na članak o gay pravima na Malti i kako su Maltežani ofarbali jedan od svojih pješačkih prijelaza u boje gay zastave u znak potpore i jednakosti. Nisam pojma imao gdje se taj prijelaz nalazi sve dok nismo prešli preko njega približavajući se Valletti, no on ipak pripada susjednom mjestu Floriana. Srećom smo u jednom od prijelaza morali stati na crveno pa sam ga stigao i uslikati. 🙂
Putovanje s malim djetetom malo je drugačije od putovanja do sad, i potrebne su neke prilagodbe. Samo par minuta prije nego smo stigli na veliki javni parking ispred crkve Svetog Publija (nemam pojma jel postoji službeno hrvatsko prevedeno ime za Publiju) u Floriani, Liam je zaspao. To je značilo da smo morali pričekati sat i po da se mladac probudi i uživati u ovom pogledu na crkvu.
OK, nije loš pogled, ali nije baš toliko da bi tu čovjek proveo sat i po. S druge strane, poznavajuć todlera svoga, jednom kad je probuđen nema nazad na spavanje, a imanje neispavanog i nervoznog todlera na putovanju je veliki NE NE NE NE, Hvala, NE! 🙂
I, kako smo tek kasnije shvatili, Malta je prilično mala. Ako nemate baš jako razrađen plan posjete, ono u najsitnije detalje, može vam se dogoditi da završite u Valletti tri puta, iako ste recimo planirali tu biti samo jednom. I ne samo to, može vam se dogoditi da sva tri puta provedete po sat i po na ovom istom parkingu. 😀 (A bili smo uvjereni da imamo vrlo detaljan plan!)
Jednom, kad bi se Liam razbudio, krenuli bi u istraživanje grada približavajuć se njegovim glavnim vratima koja se kriju iza prekrasne Tritonove fontane.
Kako sam proveo nekoliko godina u gradu sličnog izgleda (Dubrovnik) i kako sam pričao sa više ljudi koji su bili u Valletti prije mene, upozoren sam kako je grad dosadan, manji od Dubrovnika i nema se ništa posebno za vidjeti. Sve to je već stvorilo u meni neka očekivanja, ali moram priznati da volim svoju sposobnost da odignoriram tuđe subjektivne doživljaje i zaključak izvedem sam.
Dok je Dubrovnik (Grad) uglavnom ravan i mali, Valletta je nešto brdovitija na početku i čini mi se, nešto veća. Sa Dubrovačkih zidina se vidi sam grad i more oko njega, Valletta pruža pogled na svoje dvije ogromne luke, jednu koja gleda na istok, druga na zapad, ali ne i na sam grad. Ulice Vallette čine mi se nešto šire no, i dalje nisu to neke ogromne avenije, da se razumijemo. 🙂
Zanimljivo, i Dubrovčani i Vallettani svoje gradove zovu “Grad”. 🙂
Kao i sve ostalo na Malti, izgrađena je od vapnenca i na vrlo karakterističan način za ove otoke. Najveće iznenađenje su mi bili ovi balkoni u raznim bojama. Ovakve sam balkone viđao u Tunisu i Egiptu i na slikama iz drugih, uglavnom arapskih zemalja. Pretežito žuti kamen i balkoni u boji daju Malti izgled kakve sjeverno Afričke države i drugačije kulture, no nakon par dana provedenih ovdje čini se da je način ophođenja među ljudima sličniji jugu Italije i Siciliji. Nema cjenkanja u trgovinama, nema previše štandova sa robama na ulicama.
Mali zeleni kiosci u centru grada podsjetili su me na Sarajevo ili opet, neku drugu arapsku zemlju, al ipak nije. Crvene telefonske govornice i kraljevski poštanski sandučići u pozadini podsjećaju da je Malta dovoljno dugo bila pod Britanskom čizmom. Vrlo interesantna mješavina kultura koje su oblikovale izgled i povijest ovog kraja.
Moderne tehnologije nam omogućuju vam da se gubite po gradu i uslikate nevjerojatne selfije, pa eto i mene, izgubljenog na ulicama Vallette. 🙂
Kako smo imali više vremena od planiranog za istraživanje Vallette, vidjeli smo dosta toga, no Liama se najviše dojmio pogled na Veliku luku s Gornjih i Donjih Barrakka vrtova.
Tako smo tu proveli neko vrijeme gledajući u more i brodove i učili različite vrste brodova. 🙂
Luka je impresivno velika pa čak i veliki brodovi u njoj izgledaju relativno normalno.
Osim ljepota za koje je zaslužan čovjek i poneke zasluge majke prirode, Malta je poznata i kao divna gastro destinacija. Poznata je po jelima od zečetine i baš sam tu u Valletti poje najboljeg zeca ikad. Odnosno, zečje iznutrice u crvenom vinu. (Da da, ja sam jedan od onih koji će radije pojesti sve što je danas “čudno” ili “fuj”. 🙂 )
Bila je servirana s pečenim krumpirom smještenim na pire krumpir koji je bio miješan sa tartufima i još nekakvim divnim povrćem. Apsolutno sjajno. Zečja jetra je toliko drugačija od svih ostalih, da kad bi vam netko zavezao oči i dao probati, nema šanse da bi pomislili da jedete jetru.
Malta navodno nema svoje tradicionalne deserte, pa su prigrlili deserte susjednih zemalja. Sicilijanski cannoli su ovdje najnormalnija pojava, a Liam se navukao na iste od prvog zalogaja, pa smo se morali naoružati cannolima za dan ili dva. 🙂
Šetali smo sve-posvud, pored oba Barrakka parka, Kule Svetog Elma, katedrale, glavnog trga, palače u centru, još par crkava i kroz “Il Mall” park u Floriani, no šetanje s todlerom ne dozvoljava nam baš da održavamo kilometražu kao nekad, a i morali smo se ranije vraćati kući kako bi se dijete pošteno naspavalo.
Iako, one je inzistirao na tome da je već veliki dečko i da može kući sam. 🙂
Naravno, dodali smo još jednu sliku ljutih ptičica (Angry Birds) u našu AB kolekciju. 🙂
Na kraju, čini mi se da je Valletta jedno fino mjesto, prepuno povijesti i starih građevina, no unatoć svemu opet nekako izgleda svježe i relativno moderno i definitivno je treba vidjeti.
Nažalost, nismo imali vremena istražiti muzeje i malo više povijesnih detalja o Malti i Valletti. Nekako smo fokus cijelog putovanja stavili na Liama i na to da se on dobro provede, pa ćemo se morati ovdje vratiti jednom kad svi budemo nešto stariji. Divno mjesto sa odličnom hranom, odličnim servisom i pristupačnim cijenama u kojem se ima mnogo toga za vidjeti, no ako ste poput mene i ne volite baš vrućinu ne dolazite u periodu od maja do augusta. Već je sad, krajem aprila bilo 27 stupnjeva i bilo je OK, ne bi se ja žalio ni na koji stupanj manje. 🙂
Do idućeg pisanja,
Puse,
Balky