Božić 2014. proveli smo u Belgiji. Originalan plan bio je otići u Španjolsku, ali kako nismo na vrijeme rezervirali karte ostalo je da biramo između Belgije i Danske. Kako smo htjeli nekamo na “toplije” odabrali smo Belgiju. 🙂
Dobro, zbilja je teško reći koja je od dvije destinacije toplija oko Božića. 🙂
Kad smo prijateljima spomenuli da idemo u Belgiju pitali su nas “Jeste pogledali “In Bruges” (U Brižu) film sa Colinom Farrelom?
Dva dana prije puta pogledali smo film i nakon toga uvrstili Briž u naš plan. Digli smo se ranom zorom kako bi izbjegli gužvu i ulovili prvi vlak iz Brisela za Briž.
Beginke i Flandrijski Béguinage
Stigli smo deset minuta do 10.00 ujutro i kao i obično htio sam pokupiti papirnu kartu grada sa info štanda. Tu nas je sačekala scena kao iz spomenutog filma gdje prodavač karti za Briški toranj uporno i dosadno ponavlja “pet eura” i ne dozvoljava nikakvu daljnju komunikaciju sa Colinom kojem fali par centi do 5 eura. Slična stvar, gospođa koja radi sjedi zaključana iza staklenih vrata i gleda u daljinu, ne radi ništa, ali vrata ne otvara i ne pušta nas jer još nije vrijeme. Kucao, pokušao objasniti da mi samo treba mapa, ali ništa. I tako, nakon 10 minuta, u 10.01 otvara ona i kao da se ništa desilo nije uruči mi besplatnu mapu.
Briž je jedan od gradova koji se nazivaju “Venecijom sjevera”, a razlog tome su mnogobrojni kanali koji ga prožimaju i povezuju sa Sjevernim morem. Jedan se od kanala nalazi na ulasku u naše prvo odredište.
Bio je to Flandrijski Béguinage, osnovan 1245. Béguinage je posebno organizirano naselje u kojem su kuće zidane u krug oko malog vrta u sredini i u krug se može ući samo kroz jedna vrata. Specijalno su građena u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji blizu gradova, a u svrhu okupljanja žena koje su tu živjele i služile službu Božju. Mjesta su namjerno građena van gradova kako bi osigurala mir i tišinu u Béguinageu, a tako i danas na svakom koraku i pred svakim vratima stoji tabla koja poziva na šutnju.
Briški je Béguinage jedan od najstarijih na svijetu, a Béguinagei su uvršteni na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine.
Više o Béguinageima možete pročitati ovdje.
Ako ste na ulasku bili zasljepljeni ljepotom kanala i labudovima, onda morate na izlasku opaziti ovaj belgijski humor na djelu. Naime pub koji se nalazi nasuprot Béguinagea na jednom od krovnih prozora ima priloženi ukras. 🙂
Pivo i Čokolada
Belgija je poznata po nekoliko stvari i samo o vašem osobnom izboru ovisi što ćete spaziti prvo. Zemlja je to u kojoj možete kušati bezbroj vrsti piva i posjetiti najveći broj malih pivara i prodavaonica piva na svijetu.
Uz pivo, zemlja je to i sa najviše vrsta čokolade i čokoladarnica na svijetu.
Tako ni Brugge nije nimalo drugačiji i prilično je teško izbjeći takve trgovine dok šećete njegovim uskim ulicama.
Ili među malim i slatkim kućicama koje izgledaju kao da su ispale iz neke bajke.
Crkve, tornjevi i čudne, skupe skulpture
U Bruggeu treba vidjeti nekoliko stvari. Među njima su i toranj crkve “The Church of Our Lady” koji je sa svojih 122.3 metra drugi najviši toranj sazidan od crvenih ciglica na svijetu i vitraji koji se nalaze u njoj.
Na glavnom gradskom trgu nalazi se zvonik Belfry of Bruges ili Belfort, zvonik do čijeg vrha vodi 366 stepenica. Dao bih se kladiti da je za sunčana dana pogled s vrha fenomenalan, ali red za osvajanje Belforta bio je kojih 2-3 sata čekanja, a s obzirom da je bila zima i dani vrlo kratki, preskočili smo ga.
Veliki trg “Grote Markt” je prekrasan, a posebno za vrijeme Božića kad se na njemu nalazi i božićni sajam i klizalište.
Kako je taj dan bilo baš hladno, odlučili smo tu negdje sjesti u zatvoren prostor i popiti kuhano vino. Izabrali smo odlično mjesto, restoran je bio baš lijep uz otvoreni kamin, ali kad je stigao račun od 14 eura ponovo smo se “smrzli”. Tim više što je cijena vani, na božićnom marketu bila 3 put manja. Valjda su tu usluga i grijanje uključeni u cijenu. 🙂
Nakon “doručka” nastavili smo šetnju kroz Brugge i prošli uz mnoge trgovine čokoladom, a neke od njih imaju baš zanimljive proizvode. Da da, ženske sandale, čokoladne pive i muški organi. Svega se tu nađe. 🙂
Iza jedne od trgovina čokoladom nalazi se luka iz koje se može krenuti na izlet kanalima. Uz baš oštru zimu tog dana, tamo je bila još veća gužva nego za penjanje na toranj, pa smo i taj detalj preskočili.
Odlučili smo se vidjeti dio koji nije ucrtan na karti kao “turistički” nego “ništa posebno”. Tamo smo vidjeli nekoliko zanimljivih trgovina među kojima i ovu koja prodaje neku čudnu umjetnost. Tako recimo ovaj mali crveni pas, za skupljanje prašine, košta samo €499!
Ako netko hoće, znam gdje ima. 🙂
Naša šetnja lagano nas je dovela na ulaz, odnosno izlaz iz grada gdje je smještena moderna koncertna dvorana. Izgleda nešto drugačije od sveg ostalog u ovom gradu. 🙂
I tako, što smo planirali to smo i obavili. Probali smo lokalno pivo i lokalne čokolade u Brižu i bilo je vrijeme za odlazak.
Tu sam prvi put vidio još jednu stvar. Naime prokulice se na engleskom zovu “Briselske klice”, ono doslovno prevedeno, jer su navodno smišljene i uzgojene upravo u Belgiji. Nije mi nikad bilo jasno zašto se vežu uz Brisel, dok na putu iz Briža nisam vidio polje prokulica koje je vrlo slično poljima tulipana u Nizozemskoj. 🙂
I s tim vrlo bitnim znanjem završit ćemo ovu (sad već prastaru) priču iz Belgije. 🙂
Briž mi se stvarno svidio i mislim da se isplati doći i obići ga, ali baš kao što Colin Farrel reče u filmu – Nema se tamo što radit nego prošetati par sati i otići. 🙂
Ja bi se ipak vratio na proljeće ili ljeto, kad je nebo plavo i trava zelena, pa makar samo zato da ove tužne zimske fotke zamijenim nekim življim. 😉
Do neke iduće putešestvije…
Puse,
Balky