U Katsushiki smo završili sasvim slučajno, zato što smo tražili na AirBnB-u tražili mjesto koje sliči tradicionalnim japanskim sobama. Kao i obično uvjerile su nas slike i jako puno pozitivnih komentara, ali da vam iskreno kažem kad idući put budemo išli u Japan, nećemo tražiti drugi smještaj.
Imali smo isplanirano sve što treba vidjeti u Tokyu, ali nikad nam nije palo na pamet da provjerimo ima li išta zanimljivo u ovom kvartu. Prilikom dolaska u Katsushiku malo smo bili sumnjičavi prema ovim uskim ulicama, ali na kraju se ispostavilo da je ovo jedno vrlo mirno susjedstvo.
Smještena na sjeveroistoku Tokija, Katsushika je omeđena rijekama Arakawa i Edo, a kroz nju protječe rijeka Naka. Tek sam kasnije (ovih dana) pročitao da je ovaj kvart jedan od nekoliko u tom dijelu grada koji se nalazi ispod razine mora i okolnih rijeka, a štite ga visoki zidovi. U tih nekoliko okruga “ispod razina voda” 2007. živjelo je 2,9 milijuna stanovnika. Srećom, zidovi su dovoljno visoki i čvrsti svih ovih godina, ali je jedna od stvari koje je dobro znati, kad ste već tamo. 🙂
Zbunilo me malo bilo tamo, kad smo šetali uz rijeku Naku, očekivao sam neku lijepu i dugačku promenadu, ali u biti smo se morali popeti nekoliko stepenica i rijeku gledati onako, preko zida. 🙂
Sad mi je malo jasnije zašto. 🙂
Večer prije odlaska na Mt. Fuji razgovarao sam na terasi s našim domaćinom Kojijem i dosađivao mu sa svim mogućim pitanjima koja europski turisti pitaju kad dođu u Japan. Kroz razgovor prešli smo na gledanje slika s mog fotoaparata i pokazao sam mu kako sam slikao “Lupina”, poznati japanski manga crtani film koji je bio jako popularan na talijanskim TV kanalima i kod nas u Istri. Jedan od onih uz koje samo pokušao savladati i naučiti nešto talijanskog. 🙂 Koji mi je tada rekao da je Katsushika poznata kao kvart manga i anime crtanih filmova i kako jedan od najpoznatijih autora živi tu u kvartu. Spomenuo je i da je taj lik autor poznatog “Kapetana Tsubase” i objašnjavao mi da je to manga i crtani film o nogometašima koji su najbolji na svijetu.
Imao sam osjećaj da priča o onome što je kod nas u Istri i u Italiji bilo poznato kao “Holly e Benji”, a radnja crtanog zvučala je isto, ali ja nikad nisam čuo za Kapetana Tsubasu. Spomenuo mi je da je toliko bio popularan da je u jednom malom ružnom parku, samo par ulica od našeg apartmana postavljena i brončana statua Kapetanu Tsubasi dok je preko pruge spomenik poznatom golmanu.
Kad smo stigli u Katsushiku svidjele su nam se male natkrivene uličice na samom izlasku iz Tateishi stanice pa smo odlučili da ćemo to ostaviti za zadnju večer i večerati tu u kvartu. Kako sam taman saznao za Tsubasu odlučili smo malo produžiti šetnju i prvo pronaći taj mali park.
Do njega je vodila valjda najuža ulica u cijelom okrugu i da se ne radi o Tokyu ne bi mi bilo svejedno prošetati tuda, ali ovako nije bilo straha. 🙂
I tamo, na kraju stvarno malog parka, dvije ljuljačke i brončani status kapetana Ozora Tsubase ili Olivera Huttona poznatijeg kao Holly u talijanskoj verziji. Iako nisam baš bio redovni gledatelj ovog manga crtanog, ipak me malo podsjetilo moje rane mladosti. Sjetio sam se kako sam u osnovnoj školi poslije nastave išao kod prijatelja gdje smo prvo gledali Lupina, zatim samo dio “Holly e Benjia”, a onda smo šaltali na jedan od mnogobrojnih talijanskih zabavnih programa s mladim i zgodnim curama koje su imale veći prioritet. 🙂
Nakon posjete Tsubasi, prošetali smo onim natkrivenim ulicama i večerali u jednom od lokalnih birtija. Tu je mnogo malih lokala u kojima možete kušati lokalne specijalitete, gyoze, japanske ražnjiće i još mnoge druge fine stvari. Definitivno mjesto vrijedno posjeta jer i dalje spada u Tokijo, ali je puno mirnije, manje su gužve, a i uglavnom ste okruženi samo lokalcima. 🙂
Tu sam večer, nakon što smo se spakirali i odmarali noge od uspona, prolistao promotivne materijale koji su cijelo vrijeme stajali u našem apartmanu s informacijama što posjetiti u Katsushiki. Tek tada sam shvati koliki je uspjeh tog crtanog filma i kako je “Kapetan Tsubasa” puno veća i bitnija stvar. Tsubasa je lokalni heroj, priča zbog koje turisti dolaze u Katsushiku i zbog koje je izgrađena “Brončani Tsubasin put” na kojem je ukupno osam brončanih skulptura koje slave ovu priču.
Kasnije sam pročitao i nekoliko članaka na webu koji govore o tome da su mnogi danas opjevani i slavni nogometaši svoju profesiju izabrali upravo zbog ljubavi i zaluđenosti ovim crtanim filmom. Među njima su navodno Fernando Torres, Alessandro Del Piero, Zinedine Zidane, Hidetoshi Nakata, Alexis Sanchez, Andres Iniesta, pa čak navodno i najveći od najvećih – Leo Messi!
I nije to sve, Yōichi Takahashi, autor Kapetana Tsubase postao je predsjednikom lokalnog nogometnog kluba “Nankatsu” koji cilja na ulazak u prvu japansku ligu.
Tako, ako ste pravi nogometni fan definitivno pronađite kapetana Tsubasu i posjetite Katsushiku kad ste već u Tokiju.
Ja ću svakako uživati pruži mi li se prilika da još jednom večeram i popijem pivo dok se veličanstveni Tokyo Sky Tree svjetluca iza mene. 🙂
Do iduće zgode…
Puse,
Balky