Prošle smo godine odlučili provesti Božićne 🎄 praznike negdje toplije i gdje je nešto ipak otvoreno na Božić. Nismo ništa pretjerano planirali i jedini je uvjet bio da ostanemo u Europi. 🙂 Nakon par minuta guglanja ispalo je da je Brisel jedino mjesto koje si možemo priuštiti, pa eto, zašto ne (osim što nije ni približno toplo). 🙂
Ako planirate posjetiti Brisel u vrijeme Božića onda je ovo post koji bi vam mogao biti od koristi jer smo zbilja konkretno pretražili grad, ponajviše zahvaljujući nekim informacijama od lokalaca. 🙂
Kako to biva, digli smo se rano, oko 4:30 kako bi oko 5:00 već bili na aerodromu. Sve je išlo po planu i već u 9 sati stigli smo na Briselski aerodrom. Mladi carinik se pokušavao našaliti sa baš svima koji su ulazili u zemlju, a pošto i sam nosi bradu, kad je vidio moju obećao mi je da će imati takvu za dva mjeseca. Rekoh mu da će ipak trebati malo više, ali OK, neka proba. 🙂 Ponovo dokaz da je dobro biti drugačiji. 🙂 Na izlasku s carine sve prepuno ljudi koji čekaju svoje voljene. Odjednom trči dvoje ljudi pored nas u zagrljaj jednoj vidno zbunjenoj prijateljici vičući na hrvatskom – Dobrodošla draga, aj nek si konačno uspjela! A ona odgovara – A valjda, ne znan, umorna san i konfužna – napila san se ko guzica sinoć. 😉 E to, to je taj dalmatinski duh! 🙂
Uskočili smo u prvi mogući vlak i već oko 9:45 sišli na stanici Brisel Centar!
Kad smo se izvukli na površinu bilo je očito da smo irsko vrijeme ponijeli sa sobom. Oblačno, hladno i vjetrovito, a tek da ne prifali i neka lagana kišica. Srećom, opremljeni vodonepropusnim jaknama i navikom iz Irske odlučno smo ignorirali vrijeme. 🙂
Veliki nas je štrumpf dočekao na izlasku sa stanice i naučili smo da su štrumpfovi upravo stigli iz Belgije. Iako je to bio jedan od mojih omiljenih crtanih filmova nikad nisam provjerio odakle dolazi. Ne samo da je iz Belgije, već je i magnet za turiste jer je baš tu u sklopu stanice i Muzej Moof, ali valjda zbog praznika nije radio tih dana kad smo mi bili tamo. (Tužno.)
Pred stanicom sve je bilo spremno za proslavu Božića iako smo i tu stigli malo prerano jer su se štandovi, trgovine i birtije tek otvarale. Čak je i ovo veliko drvo koje ispunjava želje bilo ugašeno. 🙂
Kako smo već bili ogladnili i trebala nam je kava zaputili smo se drito na “Grote Markt” – glavni gradski trg.
Trg je još bio skoro potpuno prazan i osim nas svega je par turista bilo koji su pobliže osmatrali Božićne ukrase i ove živahne jaslice.
Srećom, jedan se kafić taman otvorio na Grote Marktu pa smo odmah navalili na kavu i na svoj prvi Waffle!. Da, Belgija je poznata po nekoliko stvari. Dijamanti, čokolada, pivo i waffli. Za slučaj da ste tamo, morate sve isprobati makar možda ne točno tim redom. 🙂
Uživali smo u pogledu na Grote Markt uz doručak i dok smo se malo prizvali i ugrijali trg je već bio prepun ljudi. Krenuli smo tada vidjeti gdje je taj poznati Božićni market koji se nalazi u produžetku crkve Saint Catherine.
Ko što se da naslutiti, i tu smo stigli malo prerano da bi išta vidjeli, ali htjeli smo vidjeti sve važnije lokacije vezane uz Božić kako bi se bolje snalazili idućih dana.
Jedino što je tako rano bilo otvoreno bila je ribarnica krcata svježom ribom, rakovima i mušulama (dagnjama). Da, do tada nisam bio propisno upoznat s činjenicom da je Belgija i zemlja dagnji!
Od St. Catherine protegnuli smo noge na drugi kraj grada do katedrale St. Michael i St. Gudula.
U katedrali je bila izložba jaslica s raznih strana svijeta. Bile su tako simpatične da mislim da sam slikao skoro sve, ali ne bi imalo smisla da vas mučim sa četrdesetak slika na istu temu. Ponajviše su me iznenadile ove istočnjačke. Recimo, ova na slici ispod je stigla u Brisel iz Koreje.
Rano ustajanje i gotovo šest prehodanih kilometara po centru grada tražilo je pauzu i ručak. Ja sam konačno bio u prilici pojesti jedno do mojih omiljenih jela – Francusku juhu od luka. Interesantno, mislim da je moja prva “francuska” juha od luka bila ona koju sam napravio sam doma. Kolege iz tadašnjeg francuskog ureda kasno su se sjetile da bi to trebao probati, pa su rekli kao “idući put”, a ja nestrpljiv kakav jesam, napravio sam si sam. 🙂
Još zanimljivije – Ta se juha tako lagano priprema da mi stvarno nije jasno zašto sam je u 10 godina pripremio svega dva ili tri puta. 😀
Naravno, uz juhicu Kwak je lego savršeno.
Nakon ručka u Opera restoranu krenuli smo ka hotelu, ali smo putem stali kod “Paula” i pojeli najveći makaron ikad.
Kako smo imali dogovorenu večeru s prijateljima otišli smo ostaviti torbe u hotel i odmoriti malo. Kad smo se probudili, vani je već bio mrkli mrak i poslovno zdanje nasuprot hotela poprimilo je čudan izgled.
Kao i Gradska vijećnica koja je bila u posebnom Božićnom ugođaju.
Kako je Lucia živjela neko vrijeme u Belgiji (a u međuvremenu i opet tamo živi) organizaciju smo prepustili njoj i čekalo nas je rezervirano mjesto u restoranu “Chez Leon” u centru starog grada. Navodno je to mjesto s najboljim dagnjama u Briselu. 🙂 Vjerovali smo njenom izboru i bila je u pravu.
Dagnje su tolko dobre, da ih je čak i Dina probala, ali igrala je na sigurno pa je naručila drugi specijalitet koji se mora probati u Belgiji. Kobasica sa “stompom”. Stomp je ko neki restani pire krumpir s povrćem tipa mrkva, prokulice, peršin i neko slično korijenje. Kako god bilo, dva dana kasnije nakon izleta u Briž morali smo se vratiti još jednom do Leona da Dina po prvi (i za sad jedini put) pojede cijelu porciju dagnji. Eto, toliko su dobre da se čuda dešavaju! 🙂
Nakon sjajne večere, krenuli smo na pivce u pub koji je najpoznatiji kao mjesto sa najvećim izborom piva na svijetu. Nažalost, kako se radilo o badnjoj večeri bio je zatvoren.
Dobro, pošto je u istoj ulici jedna od poznatih turističkih točaka iskoristili smo priliku pa smo i to pogledali u miru i bez gužve. Radi se o Jeanneke Piss kipiću koja je na kraju slijepe ulice u kojoj je i Delirium bar. Da, ako niste nikad čuli za to, u Briselu su tri kipića koja čine kolekciju. Mali dečko koji piški, sestra mu koja također piški, a i pas koji radi to isto. Manneken Piss je simbol buntovnog duha ovog grada. Sestra mu i pas dodani su relativno nedavno samo da bi turisti više švrljali i nemaju neku veliku povijesnu ulogu. 🙂
Kako je badnje veče tako su svi zatvarali ranije i zamalo nismo imali prilike nigdje popiti pivo. Srećom, jedino što je radilo bio je Irski pub. Nisam siguran jel pametno govoriti na glas, ali mislim da je ovaj Pub otvoren samo zbog gore navedenog buntovništva jer niti jedan pub ne radi u Dublinu u to doba. 🙂
Naši su prijatelji morali rano na let za Ameriku, a i mi smo bili premoreni pa smo se pokupili na spavanje.
Na sam Božić digli smo se prerano. Šetali smo od hotela prema centru i tražili bilo što otvoreno za doručak. Srećom nekoliko se kafića otvorilo značajno ranije od ostatka grada. Skužili smo da trčanje neće voditi ničemu pa smo baš onako polako uživali. Kroasani u Briselu skoro da su jednako dobri kao oni u Francuskoj. 🙂
Nakon doručka krenuli smo i do tog čuvenog dječaka koji piški – Manneken Pis. Putem smo prošli pored ove smiješne reklame za krumpiriće. O da, to je još jedna stvar po kojoj je Belgija poznata. E da, i moram sad nešto reći. Mi u Hrvatskoj imamo krumpira. Oni su možda i najbolji na svijetu jer imamo ok zemlju i sve uvijete. Možete birati one iz Međimurja, a bome i one iz Like. Međutim kod nas je krumpir… ono… “samo krumpir”. Mi ne vidimo ništa slavnog i plemenitog u krumpiru. I onda smo doselili u Irsku koja štuje krumpir na dnevnoj bazi. Onda odete do Belgije, a oni su ga izdigli na još viši nivo i tvrde da su prženi krumpiri izmišljeni u Belgiji i trebaju se smatrati belgijskim, a ne francuskim jelom. Nemojte me krivo shvatiti, ja volim krumpir, ali pobogu ima i važnijh jela za hvaljenje. 🙂
Uglavnom, stigli mi do manekena, ali on je tog dana službeno bio Djed Božićnjak / Mraz. Navodno dotični kipić ima preko 800 različitih odjevnih kombinacija u muzeju u Briselu i svakih par dana ga drugačije oblače. Navodno postoji i službeni kalendar na internetu kako bi ljudi mogli doći i vidjeti ga u drugačijem raspoloženju. Nije to sve, postoji i nekoliko njegovih replika što u samoj Belgiji što u gradovima koji su pobratimljeni s Briselom, pa se tako brat kipić može vidjeti i u Japanu i Brazilu. Vidim, morat ću ih ići posjetiti. 🙂
Dobro, nismo ga vidjeli razgolićenog, ali jesmo u nadnaravnoj veličini i napravljenoga od čokolade.
Na putu do Palače pravde (Palaise de Justice) primjetili smo ovau najčudniju trgovinu ikad. Još uvijek mi nije jasno zašto. Jel bi itko kupio ovo za po doma? Da vam svijetli u mraku? 😀
I taman da stignemo do Palače kad nas je ova očajna trgovina zaustavila i natjerala na “razmišljanje”. Prijatelj mi je rekao da je to najbolja čokolada u Briselu. Dobro, trgovina je zbilja impresivna i morali smo prići bliže.
Izlog je izgledao još bolje pa smo na naposljetku morali i ući u nju. Moram priznati da je to jedna od najboljih trgovina u kojima sam bio. Nešto kao “Apple trgovina” samo u svijetu čokolade. Ima čak i ekskluzivne modele koji se mogu kupiti samo u trgovini, a u obliku dijamanta su. Skupo, ali vrijedno kušanja kad ste već tamo. 🙂
Sa slatkim paketom u trbuhu i ruksaku stigli smo do Palače pravde. S njenog se platoa pruža interesantan pogled na jedan dio grada.
A i da se tu vidjeti raznih zelenih stabljiki kako rastu na lokalnim prozorima.
Ali, iako se može činiti kako je ovo najdominantnija zgrada u ovom dijelu grada, nije.
Samo pola bloka niže nalazi se najvažnija zgrada u gradu – kraljevska palača ili Palais De Bruxelles.
I pred tom palačom parkiran najčudniji kombi ikad. Mislim, neki talijanski stari kombi, u polu raspadu i cijela prednja instrument tabla i sicevi puni životinjskih lubanja. Moji mali mozak jednostavno odbija shvatiti što kako i zašto. Uopće ne uspijevam logički zaključiti čemu to. 🙂
Zbunjeni i pomalo s gađenjem nastavili smo turneju prema još jednoj važnoj zgradi za sve nas Europljane. Europski Parlament.
Taj kraj grada je sjajan, nov, moderan ali nažalost na Božić zatvoren i pomalo dosadan. Znamo kako političari inače vole raditi, a kamo li na Božić. 🙂 Prošetali smo tamo i do tad prešli već oko 10km. Još uvijek nas je držao samo doručak, no ručak se bližio pa smo ugrabili metro nazad do cenra gdje nas je dočekao Manneken s posebnim željama. 🙂
Za vrijeme ručka bacio sam pogled na kartu i shvatili smo da smo sve što smo uplanirali za taj dan obišli. Palais Poelaert (justice), Petit Sablon, Place des Palais, Rue du Luxembourg, Espace Leopold, Schuman, Maalbeek, Parc du Cinquantenaire sve do stanice Merode. Kako je sve obavljeno bacili smo se na traženje one treće statue.
No da bi je pronašli, trebalo je malo dodatne snage. Da, to je pogled koji objašnjava sve. 🙂
Malo smo zapeli u traženju psa i kad smo ga našli bilo je već toliko mračno da nemam ni jednu kolko tolko OK sliku. Morat ćete mi vjerovati, stvarno smo ga našli. 🙂 Noć je pala, a mi smo u jednom od najboljih gradova za provesti Božić pa smo se zaputili na Božićni market. Primijetio sam tu omanju tablu sa puževima i zaletio se direkt prema njima.
Doduše, opet nisam informiran kako treba pa učim da Belgijanci imaju poseban recept za puževe. Ovdje su oni skuhani u nekoj prozirnoj juhi sa užasno puno papra. Žilavo i papreno. 😀
No, kao što vidite, nisam jedini koji ih je probao. Sve ove male točkice na podu su puževlje stope.
Srećom, bili su onako samo kao predjelo pred glavnu stvar. Na cijelom marketu širila su se dva mirisa kojima je bilo teško odoljeti. Jedan iz kabine gostujuće Švicarske gdje se služio Fondu od sira, za koji je trebala prethodna rezervacija, jer… Švicarska. Onaj drugi bio je miris La Crosyflettea (Kroziflet) kojem nismo mogli popustiti. I bilo je sjajno. Radi se o posebnom vrstu tjestenine koja se zove “Crosy”, a spremljen je sa sirom, vinom, šunkom, lukom i vrhnjem i to se sve krčka u velikom loncu ko za kotlovinu do savršenstva. Kažem vam, to je toliko dobro da je ispred nas u redu stajao jedan vegetarjanac koji je, kad je konačno došao na red pitao – jel smijem ja to jesti. Prodavač zbunjen, ne konta u čem je problem, kaže ovaj “Vegetarian?”. Na to mu prodavač odgovoara da mu šunka tako fino miriše, a ovaj razočarano “Jaooo, mi to nesmijemo jesti, ali ludno, meni nikad meso ne miriše ovako lijepo.” – Moš si mislit! 🙂
Čašica Rakomela, navodno slavnog pića, ono.. OK je, ali molim Belgijance i ostale da posjete Istru i naruče Medicu. Rakomelo je otprilike medica koju bi dijelili klincima u vrtiću, jer je razvodnjena i maltene bezalkoholna. Neki napitak s okusom meda. Medica je ipak prava stvar s pravim okusom i snagom whiskeya.
Putem do hotela morali smo malo šarati po gradu jer je tu neka ekipa odlučila trčkarati u krug. Na jednom djelu puta jednostavno nije bilo okolo pa smo morali kroz maratonsku stazu. 😀 Znate nas, mi uvijek završimo na najboljim mogućim mjestima gdje god da idemo 😀
Kako smo se približavali hotelu počeo je i snijeg. Negdje u toku noći temperatura je tako značajno pala da se sve smrzlo. Krenuli smo iduće jutro prema čuvenom Atomijumu ujutro, ali put od metro stanice do Atomiuma vodi preko ogromnog parkinga za zabavni park Mini Europe. Cijeli se parking pretvorio u ogromno klizalište pa smo tapkali dosta duže od predviđenog vremena i bilo je prilično zeznuto. Uz nekoliko prosklizavanja i hvatanja ravnoteže ipak smo stigli bez padova. Kao nagrada granulo je sunce i dozvolilo mi bar 2-3 bolje fotke tog dana.
Spomenuti Mini Europe je odma do ulaska u Atomioum pa smo i njega obišli, ali više od pola eksponata bilo je pod ledom i snijegom. Samo su se one više građevine mogle vidjeti. Kao na primjer ova crkva koja glasi za crkvu s najljepšim krovom u Europi, a nalazi se u našem glavnom gradu. 🙂 (Na engleskom ima više smisla, reklamiram nam državu, domaći ovo sve znamo. 🙂 )
Imali smo taman vremena za posjet još jednoj istaknutoj građevini koja je na sasvim drugom kraju grada, ali usput ako se ide u Atomium. Radi se o slavnoj bazilici Koekelberg. Zaputili smo se tamo i htjeli smo tu negdje nešto pojesti, ako se nađe, međutim kako smo došli do prilaza Bazilici shvatili smo da je uzdignuta na malom brijegu i da oko nje nema ništa osim ogromnih parkova.
Nećkali smo se dal da se vratimo ili da ipak pokušamo tu negdje u blizini pronaći restoran, jer nemamo vremena za nazad u centar pa do hotela po torbe. Malo panike i gladi, ali odlučili smo da ćemo preživjeti pa ćemo pregristi nešto makar na Aerodromu, ali kad smo već tu idemo do bazilike.
Bio je to potez tog vikenda. Ispalo je da se u podrumu spod ogromne bazilike nalazi cabaret restoran “Le Basilic”. Najčudnije mjesto u podrumu, okruženo crvenim zastorima i bljeskajućim stvarima. Nekoliko ljudi s perikama koji su izgledali kao lokalni glumci i sve je bilo nekako čudno i sumnjivo. Očekivali smo kako ćemo dobiti groznu i upitnu hranu i platiti užasno puno, ali okušali smo sreću.
Naručili smo opet dva lokalna specijaliteta koja su na spisku onih koje morate kušati u Briselu. Odrezak Americain i Carbonnades Flamandes.
Dok smo čekali na hranu gledali smo ljude i umirali od smijeha. Nekih osam do deset parova je došlo do ulaza, napravilo zbunjenu facu punu gnušanja i pobjeglo glavom bez obzira. Nekoliko njih je skupilo hrabrost uglavnom gledajući u nas i zaključujuć da bi mogli probati. Čudan neki mix porno kluba i katedrale. 😀
I da vas iznenadim na kraju. Hrana nije bila najbolja u Belgiji tog vikenda, ali je bila pristojna. Prerasla je sva očekivanja, a račun je na kraju bio točno pola od onog što smo tih dana plaćali po centru grada i šire.
Tako da, odlučite se za posjet Briselu za Božić ili u neko drugo doba godine, obavezno navratite u Le Basilic i pošaljite mi slike i doživljaje. Meni ja drago što sam završio na takvom mjestu. 🙂
Nakon ručka otrčali smo do hotela po stvari i zaputili se prema aerodromu. Na njemu smo obnovili zalihe čokolade i probali još jednu lokalnu stvar. Nekakve Cuberdonse.
Šečerno, slatko i ispunjeno umjetnim okusima voće. Ono, možete probati kao što smo i mi, ali ako ih i preskočite neću vas osuđivati. 🙂
Za vrijeme mojih putovanja po Europi samo su me Francuska i Belgija uspjele neočekivano i pozitivno iznenaditi. Znao sam da će me iznenaditi Australia i Japan, ali mislio sam da Europa ne skriva više nikakva iznenađenja. Bio sam u krivu. Brisel, Antverpen, Gent i Bruges zbilja si “najbolje čuvane tajne Europe” i mjesta koja treba obilaziti kad god je prilika. Brisel je već godinama na spisku pet najboljih gradova za provesti Božić i mislim da se i ja mogu složiti s time.
Za slučaj da imate priliku provedite jedan Božić u Briselu, a ja se nadam da ću ga posjetiti u neko toplije doba godine.
Do neke iduće zgode.
Sretni vam praznici! 🙂
Balky