14 dana avanture po Australiji – dio drugi :)

Pozdrav svima,

E pa, krajnje je vrijeme da nastavimo priču o putovanju po Australiji. Za slučaj da ste tek naletjeli na ovu stranicu, a niste pročitali prvi dio ove avanture možete to učiniti ovdje.

Svi ostali, udobno se smjestite, pa nastavljamo…! 🙂

Melbourne

U Melton smo se sa Tasmanije vratili nešto prije ponoći i plan za sutra je već bio na stolu. Kako je bratićevo vjenčanje u subotu, imali smo veći dio petka za razgledavanje Melbourna, konkretno do pet popodne kad je sestrična morala do frizera i manikera i još nekog od tih umjetnika koji lijepe ljude čine još ljepšima za vjenčanja. Kako ne bi gubili vrijeme ustali smo se ranom zorom, oko 5.30, doručkovali i hvatali prvi vlak iz Meltona za Melbourne! Petak je dakle bio dan za razgledavanje centra grada! 🙂

Za dlaku smo zakasnili na prvi vlak, pa smo malo trčali kao blesavi, ali stigli smo kao Japanci, u sekundu. 🙂 Vožnja od Meltona do Melbourna traje nekih 45 minuta i za vrijeme većeg djela putovanja prati vas ovakav pogled kroz prozor, a onda se odjednom tu pojavi Melbourne.

Tako sam i ja zamijetio prvo Melbournesku zvijezdu, a zatim pogled na grad. Za samo nekoliko minuta bili smo u centru na Southern Cross željezničkoj stanici. Dok smo se dokopali centra u gradu je bilo još uvijek ugodnih 27 stupnjeva i činilo se da bi mogli imati jedan lijepi sunčani dan pred nama. Uzeli smo tramvaj i zaputili se prema spomenutoj zvijezdi. Ujedno, činilo se kako smo jedini u gradu, a i kako ne bi kad smo došli u grad prije nego su se otvorile trgovine i zvijezda.

Prošetali smo nazad do dokova (centar grada) i iskreno ću vam priznati, kad sam ugledao ove apartmane koji gledaju na more brzo sam se počeo zamišljati kao stanarom jednog od onih pri vrhu. Onako, roštiljam na terasi, uživam u suncu i pogledu. 🙂

Ispred ovih zgrada zasjeli smo na terasu kako bi popili kavu. Primijetio sam kako je voda prepuna čudnih bijelih klobuka i iako je bilo toliko vruće da smo morali zbog moje ćelave glave pobjeći u bar, nekako nisam dobio želju da zaplivam tamo. 🙂

Kako god bilo, napokon je došlo ljeto! 🙂

Nakon kave i nešto planiranja vratili smo se na zvijezdu koja je ujedno i najbolje mjesto za započeti istraživanje grada jer možete dobiti osjećaj za orijentaciju i malo složiti kartu u glavi.

Dakako, ni pogled na Melbourne nije loš s vrha Melrbunške zvijezde. 🙂

Na putu prema tramvaju zastali smo u jednoj trgovini skupih suvenira. Kad smo počeli pričati međusobno na hrvatskom trgovac se odmah stao raspitivati odakle smo i pozdravio je na lošem hrvatskom, da bi ispalo da je Slovenac iz okolice Novog Mesta, ali kad sam pokušao pričati s njim na slovenskom nastavio je odgovarati na engleskom. Kao otišao je prije 40 godina i slab mu je slovenski. Čudno, s obzirom na sijedu glavu rekao bih da je iz Slovenije otišao s najmanje 15-16 godina, i nekako sumnjam da osoba može samo tako zaboraviti materinji jezik? Čudno! 🙂

(I onda kad za par godina kad svi moji postovi budu samo na engleskom 😀 )

Sjeli smo dakle tu na tramvaj i zaputili se prema Casino East / Flinders Lane stanici. Od tamo smo prošetali južnom promenadom uz rijeku Yarru sve do naše sljedeće destinacije -> Eureka vidikovca na 88 katu nebodera! Šetnja po promenadi bila je vrlo ugodna, ili da kažem – zapaljiva? Eto, čak su i ime grada preimenovali u – “MelBurn”! 🙂 (op.a. Burn na engleskom znači gorjeti, a grad se originalno piše “Bourne”, no slično se izgovaraju, pa neka igra riječi na engleskom. ).

I tako, dok je nama koža lagano cvrčala, neki su baš uživali u ljetu kako treba! 🙂

Eureka je bila najviša stambena zgrada na južnoj hemisferi sve dok je zgrada “Ocean Heights” u Dubaiju nije prestigla 2013. Bome, ne bi se ja žalio da malo živim u drugoj najvišoj zgradi južne polutke, recimo tamo negdje na 80tom katu. 🙂

Jedino, bio bi mi problem plaćati stalno ulaznicu u ovu turističku zonu da pošaljem poštu. Mora bit da stanari imaju posebnu dozvolu da mogu ući ovdje kad god hoće. 🙂 Naime, ovo je najviši poštanski sandučić u Australiji.

Pogled odozgo je fenomenalan, i s obzirom da je bio baš vruć ljetni dan s temperaturama oko 36 stupnjeva nebo je bilo čisto i vidjelo se baš lijepo u daljinu. Mi smo morali pričekati nekih 30 minuta na naše sljedeće iskustvo, a boljeg načina nije bilo nego da presječemo s navodno najboljim sladoledom koji se može pojesti na južnom djelu kugle! “The golden gaytime!” 🙂

E onda smo preživjeli “EDGE” (RUB). Edge je staklena kocka koja je napravljena od pametnog stakla koje je zatamnjeno i ne vidi se kroz njega ništa. Uđete u kocku s još nekoliko ljudi, kocka se pomakne nekih metar ili dva i onda se staklu pamet ugasi i ona više nije mutno nego je prozirno. I tako, vi se odjednom nalazite na 88. katu i gledate ispod sebe. Još je impresivnije kad u svojoj skupini imate akrofoba (osobu koja se histerično boji visine). E pa mi smo bili te sreće i jedna se akrofobkinja našla tu s nama. Mlađa gospođa je pokušavala pobijediti strah u sebi, ali nije joj bilo lako bilo je tu suza, treskavice, gutanja suza, hvatanja zraka i nemogućnosti govorenja. Ja emotivac kakav jesam, kad nisam počeo zbog nje plakat koliko mi je je bilo žao. 🙂 Srećom, nekako sam se uspio suzdržati! 🙂

No, stvar je baš posebna i zbilja je teško reći kako će pojedina osoba odreagirati kad shvati da ispod nje i 30 cm stakla nema ničeg nego samo 270 metara zraka. 🙂

Nakon svih tih visina i svježeg zraka čovjek ogladni, pa smo i mi tako. Otišli smo zatim nazad uz Yarru na navodno najbolje hamburgere na cijelom kontinentu, a možda i šire u Merrywell. S obzirom da je jedan burger 29$ i treba bit najbolji na kontinentu! 🙂

Tako siti nastavili smo istraživanje grada. Prvo smo uočili crveni helikopter koji se može iznajmiti ako vam se žuri kako bi prešli s jednog kraja grada na drugi brže. Bilo je fora vidjeti ga, a i činjenica da je samo za našeg boravka tamo obavio 3-4 vožnje govori da je očito i često u upotrebi.

Vjerojatno je razlog taj što se nalazi na početku poslovne četvrti “CBD”. Mi smo prošetali kroz CBD i onda uzeli tramvaj do stanice Flinders. E tu mi se desila jedna “situacija”. Neki tramvaji u Melbourneu imaju ovu čudnu metalnu stop palicu koja se pokazuje vani automobilima kad tramvaj stoji i pješaci izlaze iz njega. Međutim, za bezbolno izlaženje morate izaći ravno iz tramvaja pa tek onda skrenuti lijevo ili desno. Međutim, vidim ja ima prolaz “odmah lijevo” i kako sam opalio čelenkom u taj “stop” evo još me boli glava. Pretpostavljam da ih ne bi ubilo da stave neki znak “šeprtljavi Europljani, pazite na glave”. :))

Ipak, odlučio sam ne tužakati Mlebournški tramvaj, fini su i uredni, a i to nije bio jedini incident koji sam imao tamo, no onaj drugi nećemo istaknuti ovako javno. 😀

Sa stanice Fliders krenuli smo nazad prema glavnom željezničkom kolodvoru.

Putem smo prošli pored katedrale Sv. Pavla i Melbournškog sveučilišta.

Malo smo se tu zaustavili, šetali, razgledavali i gledali suvenire.

E bome, ovaj je bio baš originalan i rekao bih najoriginalniji koji sam ja vidio do sad. :))

Nakon toga prošetali smo nazad do željezničke stanice i tu sam uočio jednu čudnu grešku pa eto, izgleda da se tipfeleri događaju i u Australiji. (Ili ja ne znam engleski :D).

Tu smo zamijetili i čudne oblake iznad nas. Naime, neka je sretnica zaprošena porukom na nebu! WOW! E pa, ako to nije prava ljubav! 🙂

To je ujedno i bio podsjetnik da je vrijeme za poći kući gdje moramo završiti neke finalne pripreme za sutrašnji veliki dan mog bratića. Bilo je i onako već kasno popodne, a s obzirom da je dan bio baš vruć jedva smo čekali sjesti u vlak i malo odmoriti na putu kući. Ja sam bome i odspavao malo. Kasnije to popodne organizirali smo i završili neke detalje za svadbu i već lagano bili u slavljeničkom tonu.

Onda je rođakov dan D nastupio! 🙂 Bilo je baš vruće, 38 stupnjeva, kako da je neko odozgo davao do znanja kako to biva u braku. 🙂

Čak je i svećenik u crkvi rekao jednu simpatičnu rečenicu, možda nisam zapamtio 100% točno, ali nešto ovako: “Crkva je dobra zimi i kad kiši jer ćete biti suhi i na toplom, a ugodna je i hladnija nego vani ljeti. Zato ste u crkvu uvijek dobro došli.”

Ne znam ni sam, nekako je pogodio moment, baš je sjelo tad. 🙂

Kasnije to popodne opet jedna od ludih situacija koja se valjda događa samo u Melbourneu. Temperatura je pala za gotovo 20 stupnjeva u samo sat vremena i bilo je oko 20 vani. Srećom, već smo bili u sali za slavlje iako je vani odjednom bilo baš svježe. Svadba je bila po očekivanjima, malo muzike, nešto hrane, nešto plesa i hrvatski i makedonski narodni običaji.

Idući dan održan je standardni hrvatski ručak na “dan poslije svadbe” u jednom od klubova Hrvata u Melbourneu. Mene je nešto baš užasno boljela glava taj dan, vjerojatno zbog one nagle promjene vremena dan prije. Ipak, primijetio sam dvije smiješne stvari tu oko kluba.

Prva, manje smiješna korištenje polomljenog hrvatskog jezika. Na autima su bili letci i poziv na proslavu “Hrvatskih Zora” ali… “Hrvatska Zora’s”. 😀

Onaj drugi mi je još uvijek smiješan. OK, da bi ga skontali morate znati da u Australiji većina etničkih skupina ima potrebu pokazivati iz kog plemena dolazi. Tako mnogi “Hrvati” moraju svima dati do znanja da su Hrvati.

To bi bilo sasvim OK kad bi znali što o sebi pišu po automobilima. Pretpostavljam da ovaj Marko nije ni svjestan da “Croatian Marko” ili šta god da m “C” predstavlja u domovini zvuči malo drugačije nego je on to zamislio.

Eto, nisam mu bio u stanju tada to objasniti, ali nadam se da će se blog čitati i u Australiji i da će Marko ukloniti C s tablice. 🙂

Kao što rekoh, nije mi bilo dobro pa sam ostatak nedjelje proveo u krevetu i na odmaranju uz malo pakiranja za sutrašnji veliki dan. Ipak, opet letimo, ovaj put za Sydney!

Sydney

Već oko 8 ujutro bili smo u avionu i za kojih sat vremena stižemo u Sydney. Kao i svako jutro ja sam vrijedno zapisivao bilješke o danu prije kako ne bi zaboravio koji sočan detalj. 🙂 Da da, ljudi zapisuju bilješke sa svojih putovanja. Bar ja to tako volim! 🙂

Sydneyski aerodrom nalazi se relativno blizu centra grada (što je navodno problem za Sydney, ali ne i za nas putnike 🙂 ) pa se prilikom prilaska aerodromu prelazi preko grada i odmah možete uživati u svoj njegovoj ljepoti.

Krasan pogled, zar ne? 🙂

Ljubičasta Jacaranda stabla bila su vidljiva još iz zraka, a i čini se da je Sydney krcat istima. Gotovo da se ne možete okrenuti, a da nemate pogled na ovo prekrasno stablo koje miriše sjajno.

Srećom, i u Australiji znam neke ljude pa sam nazvao svog prijatelja gospodina S. koji nam je omogućio kraljevski tretman! Pokupio nas je na aerodromu u svom divnom autu u kojem je čekao doručak i odmah smo krenuli ka sjeveru. Prvo smo se prevezli preko čuvenog Harbor Bridgea.

Nakon toga smo se zaustavili sa sjeverne strane kako bi obavili malo fotografsko snimanje.

A onda smo se odvezli kroz Ku Ring Gai Chase nacionalni park gdje smo stali nekoliko puta i planirali se okupati na najsjevernijoj plaži u Sydneyu, Palm Beach (plaža palmi), ali kao što možete vidjeti sa slike, vrijeme nije bilo naš saveznik tog dana, pa smo nastavili do “West Heada” (Zapadne glave) kako bi uslikali štogod.

Nakon toga obavili smo krasan ručak u Church Pointu. Dok smo mi jeli vrijeme se malo raščistilo pa smo se zaputili na Freshwater plažu, jednu od mnogo pješčanih plaža koje okružuju ovaj grad. Ipak, vrijeme i dalje nije bilo za kupanje, ali bar smo vidjeli kako to izgleda.

Kako je S. morao završiti neki posao to popodne, iskrcao nas je na Manley plaži rekavši nama da je Bondi plaža najpoznatija plaža u Sydneyu, ali da je previše turistička i da lokalci, pogotovo sa sjevera preferiraju Manley. Eto, mi nismo planirali posjet Bondi plaži pošto je to i onako “samo plaža”.

Dok smo se šetali kroz Manley imali smo sreće pa smo vidjeli zbunjenog pingvina koji je tu zalutao i nekoliko velikih guštera koji su autohtoni na Manley plaži. Čak ih je zabranjeno uznemiravati!

Nakon duge šetnje uzduž i poprijeko Manleya sjeli smo u Manley cove na pivce i krenuli trajektom ka Circular Quayu. Circular Quay je smješten odmah do poznate zgrade opere, pa smo je vidjeli opet, ovaj put izbliza i s mora. 🙂

Čim smo se iskrcali morali smo otrčati do našeg apartmana kako bi preuzeli ključeve i ostavili torbe. Kako je već bilo skoro 6 uvečer, bili smo i pomalo gladni pa smo se iz stana zaputili pješke kroz cijeli Potts Point i kraljevske botaničke vrtove do Sydney Opere pa smo mislili prema centru gdje bi nešto kao i pojeli.

Kad smo stigli do same zgrade opere, ja sam morao izbliza pogledati kako izgledaju te samo-operive pločice od kojih je izgrađena i koja je čini tako lijepom i čistom cijelo vrijeme.

E pa, izgleda da nisam jedini koji radi takve fotke ili su me možda ovi momci iskopirali! 🙂

Shvatili smo da u samoj zgradi opere ima restoran koji gleda prema čuvenom Harbor Bridgeu (onaj veliki lučni most). Učinilo nam se da su cijene možda malo više nego u Dublinu, ali k vragu, odlučili smo iskoristiti priliku i sjesti tu. Na kraju porcija škampi za dvoje, neka specijalna verzija carskog mesa za dvoje, boca vina i tri deserta koštala su 120 Eura. Uzmete li u obzir da je samo boca vina bila skoro pola računa, onda ispada da je večera na toj lokaciji bila čak i jeftina. Sama činjenica da ste tamo pak nema cijenu!

Da bude bolje, još jedna prijateljica, još jedna S. koja živi u Sydneyu nam se pridružila. Zato su i bila tri deserta. 🙂

Nakon večere prošetali smo se do Australia Square zgrade u “O bar” (O slovo, ne nula) koji je na vrhu jedne od najviših zgrada u gradu i u kojem se kafić vrti u krug. Napravili smo dva kruga i uživali sa S. & S. i pogledom na Sydney noću.

Iduće smo jutro morali pozdraviti Bena i njegov fenomenalan apartman na Potts Pointu. Iskreno, to mi je bila najteža stvar od svih u Australiji. Bio sam depresivan još nekoliko dana nakon odlaska i ako se krenem prisjećati opet ću se izdeprimirati. Kakvo mjesto, kakvo fantastično mjesto.

To jutro nas je Ben, koji je očito s južne strane grada nagovorio da odemo na Bondi plažu. Rekao je kako je turistička, ali kako je zaštitni znak Sydneya jednako kao i Opera i kako je šteta propustiti je. E pa, prilagodili smo planove pa smo prvo na Benovu sugestiju uživali avokado na tostu u lokalnom kafiću, a onda smo se zaputili na plažu Bondi.

Kako je dan bio topliji nego onaj jučer, odlučio sam se okupati u Sydney no čim sam umočio noge u ocean primijetio sam čudne plave kreature. Srećom internet je danas dostupan svugdje i googlanje “plavo meduza Sydney” dalo je rezultate. Odlučio sam da zbilja ne želim testirati svoju otpornost i eventualnu alergiju na ove meduze koje se zovu “Bluebottle jellyfish”, odnosno “plava boca/flaša”. K vragu i meduze!

E pa sad, kako se nismo mogli kupati odlučili smo se za nastavak istraživanja grada. Iz autobusa prema centru uočio sam akciju “sigurnog seksa”. Reklo bi se da je očito što ova statua promovira. 🙂

Kad smo stigli u centar spentrali smo se na najvišu točku Sydneya i pogledali ga s visoka po danu.

Nakon toga smo prošetali kroz “The Rocks”, najstariji dio grada. Tu smo imali priliku kušati sve one čudne pizze od klokana, emua i krokodila.

Nakon “The Rocksa” prošetali smo se oko “Darling Harbora”, još jedne preslatke uvale u Sydneyu gdje možete prošetati, uživati u pogledu, potrošiti novce i izaći vani.

No, dok smo stigli do ovdje već je bilo skoro 6 uvečer i vrijeme da napustimo ovaj divan grad. S. nas je pokupila na izlasku iz Darling Harbora pa nas je odvela do svog stana na jednu putnu pivu, a zatim na aerodrom.

Vratili smo se u Melton sretni jer iako su bila samo dva dana, Sydney je grad vrijedan posjeta.

E sad, pošto sam i ovaj post produžio i nakrcao slikama, morati ćete se vratiti na treći nastavak koji slijedi uskoro! 🙂

Da da, ima još! 🙂

Do onda!

Šerajte, lajkajte, čitajte, komentirajte, šaljite pitanja 🙂

Puse

Balky