Eto, izgleda da je nakon preko godine i pol u Irskoj došlo vrijeme da napišem nešto i o destinacijama u Hrvatskoj. Ako ste zapeli u Zagrebu preko vikenda i nemate pojma što bi radili (čest scenario – ljudi na poslovnim putovanjima koji su za vikend tu ili koji moraju prenoćiti u Zagrebu zbog rano jutarnjih letova) ja ću vam predložiti što činiti.
Znači ako ste u Zagrebu i googlate što vidjeti u blizini Zagreba ili kamo na dnevni izlet iz Zagreba, ja vam predlažem da posjetite Samobor.
Dat ću vam i nekoliko jako dobrih razloga za to, ali kako je ovo moj osobni blog, da prvo objasnim zašto baš ova slika za početak slikana u Samoboru. 🙂
Postoje određena mjesta na ovoj planeti (poimence su to za sad Beograd, Amsterdam, London, Pariz i Australija) koji me prebace u neki ludi mod rada čim se približava putovanje na spomenutu destinaciju. To znači da se u meni aktivira ili stih iz neke poznate pjesme ili nekakav slogan koji vežem za to mjesto i onda ga pjevam, mumljam ili ponavljam na glas danima.
Pretposljednji put kad sam bio u Londonu mučila me Fergie i njen “London Bridge” odnosno samo ona dva stiha iz refrena “How come every time you come around, My London London Bridge want to go down…”. Zna to biti naporno, priznam. Tako je ovaj put zaglavila rečenica iz reklame u kojoj neka mlada djevojka malo većih prednjih zuba konstantno ponavlja vrlo senzualno – “Get the London look.”
Čuo sam to negdje usput ne znajući ni tko je mlada dama, ni što radi, ali ipada da je to ni manje ni više Georgia May Ayeesha Jagger. Tako je, poznata kći još poznatijeg oca. I tako, zbog Jaggerke sam ja ponavljo “Get the London look” i “I got the London look” cijeli dan po Londonu i kad smo konačno idući dan stigli u Samobor našao se tu ovaj slatki zeko. Naravno da je pokrenuo “I got the London look” ponovo i da sam ostatak dana imao Londonski look po Samoboru. 🙂 (Da Georgia, ako ikako stigneš do ovog bloga, a to bi bilo fenomenalno, potrudi se da posjetiš Samobor. Da bi znala zašto – nastavi čitati! I da, aj me zašeraj na tviteru, a? 😀 )
Kako smo rezervirali restoran unaprijed za familiju i društvo, po prvi sam put napravio ono što inače radim kad putujem po svijetu. Pogledao sam lokalne specijalitete i odlučio probati sve što bude dostupno. Za neke smo pitali pri rezervaciji pa su nam te sačuvali, dok nekih nažalost nije bilo. 🙂
Vino i piće
Započeli smo s Bermetom – lokalnim aperitivom iz Samobora koji se radi od crvenog vina i raznih trava. Pišući ovaj post naučio sam da je to specijalitet u cijelom Zagorju ali i još nekim regijama u Hrvatskoj i oko Fruške Gore u Vojvodini odnosno Srbiji. Navodno je Bermet bio smatran vrlo hoh pićem među austrougarskom aristokracijom tako da me ne čudi da se zadržao kao specijalitet u regiji.
I tako, dok smo mi pijuckali aperitive stiglo je i toplo predjelo. 🙂
Hrana
Na slici gore lijevo, odnosno pohano, je pohani mozak. Ovo dolje desno su brizle. Kao gurman i izjelica moram priznati da sam bio ugodno iznenađen brizlama. Očekivao sam okus sličan jetri (koju obožavam), ali samo je tekstura slična iznutricama, svim ostalom ima neki potpuno svoj blagi okus i podsjeća na redovni komad mesa. Primpremljeno ovako na roštilju sa češnjakom – fenomenalno! Svakako stvar koju valja probati!
Mozak me se nije dojmio. Jeo sam ga prije kao klinac u varijanti s jajima ko neku fritaju i bio mi je puno bolji jer je nekako slađi i osjeti se okus koji je sličniji koštanoj srži. Ovako je u biti samo masan i najviše se osjeti pohano. Ipak, pretpostavljam da ga neki vole zakamuflirati kako bi se lagali da ne jedu mozak. 🙂
Priroda i šetnja
Ako vas ne privlače ovakve delicije, definitivno probajte rudarsku greblicu. I to je jedan od lokalnih specijaliteta, ajmo reći vrsta gibanice od svježeg kravljeg sira.
Kad ste se jednom dobro najeli, valja vam prošetati uz potok Gradnu. Posebno je lijepo u proljeće kad je prepuno ljudi i ruža. Nešto je manje romantično u jesen, ali i tada ima svoj šarm.
Tradicionalni običaji
Kako se približavate centru grada skrenite na gradsku pijacu. To je prilika da vidite tradicionalne nošnje koje nose kumice u Samoboru, a i da naučite neke običaje. Srećom, ako čitate ovo nećete imati problem kao oni koji čitaju englesku verziju. 🙂
Samo par koraka od gradske pijace nalazi se glavni gradski trg.
Sjajne slastice
Nek vas ova slika ne zavara. Ovo je jedan od rijetkih trenutaka kad je trg prazan jer je po starim dobrim hrvatskim običajima sjedenje na kavi i kolačima na svježem zraku ovdje vrlo popularno. Samo dan prije čekali smo stol gotovo dvadeset minuta, a na kremšnite za doma skoro pola sata. Tako je, na ovom trgu možete (i morate) jesti na daleko poznate kremšnite.
Lokalno se one poslužuju tople. Možda je razlog zašto se poslužuju tople zato što se ne stignu ni ohladiti kolko ih se dnevno ispeče. Samo je za mojeg stajanja u redu od 30 minuta na moje oči više od 150 kremšnita uzeto “za doma”. Pa recite da ne valjaju. 🙂
Ako iz nekog razloga ne volite kremšnite, onda morate voljeti sladolede, zar ne? Od nedavno je u Samoboru dostupan sasvim drugačiji sladoled od svih do sad dostupnih kod nas.
Tako na slici vidimo meksičku čokoladu, sladoled od đumbira, sladoled od cikle i maka i nešto (zaboravio sam ime) s lavandom. Iskreno, prosječan je sladoled jer sam vani jeo bolje, ovima je nešto falilo okusa. Ja bi pojačao ljuto u čokoladi, lavandu ciklu pojačao da se osjeti da je to to. Jedino mi je đumbir bio solidan. Ipak, ako niste jeli drugačije sladolede, svratite do Samobora.
Planinarenje
Posjetite li Samobor u proljeće ili ljeto, potrudite se pa prošetajte i po vrhovima Samoborskog gorja. Od tamo za lijepih dana puca pogled na grad, a ponekad se vidi sve do Zagreba.
Na vrhu Plešivice imate planinarski dom u kojem možete probati spomenutu greblicu kao i druge lokalne specijalitete. Tu možete probati i solidna lokalna vina iz poznatih vinograda.
Ako vam se na Plešivicu ne ide ili nemate vremena, otiđite barem do Vugrinšćaka, ostatka starog dvorca samo 10 minuta od centra grada.
Lijepo ga je vidjeti, pogotovo u proljeće.
Uz sve navedeno prilikom posjete Samobora trebali bi kupiti Licitarsko srce koje je lokalni suvenir kolač na listi UNESCO nematerijalne baštine.
Za divno čudo nemam ni jednu sliku Licitarskog srca u svojoj galeriji(?!) ali tu
je naš prijatelj google.
I sve to na samo dvadesetak minuta vožnje od Zagreba.
Jeste li sigurni da ćete sve to propustiti ponovo?
Kao što možete vidjeti, sve osim greblice i licitarskog ja sam ponovo provjerio za samo jedan dan u domovini… 🙂
Do idućeg pisnanja…
Puse,
Balky