Od kad smo preselili u Dublin shvatio sam da ipak jako puno ljudi zna da postojim. 🙂 Iako mnoge nisam čuo godinama, odjednom znaju gdje smo i dali su moj kontakt prijatelju od prijatelja koji ima prijatelja koji zna nekog tko me želi pitati par sitnica o Dublinu.
Neki su me i sami našli na Facebooku, neki na Skypeu, a dobio sam i nekolicinu mailova sa manje ili više istim pitanjima. Eto, iskoristio bih priliku da se zahvalim svima njima na materijalu za ovaj post. 🙂 Dakle, ovo je kompilacija 30-40 upita i mojih odgovora koje sam primio do sad.
Prije nego postavim sva ta pitanja sebi još jednom, htio bi naglasiti da sam ja osoba iz informatičkog (IT) svijeta, živim sa i za kompjutere od svoje 6te godine. To je prilično bitno znati, jer mi se javila nekolicina ljudi s pitanjima da li mogu naći posao kao bauštelci, konobari ili zaštitari. Iako sam voljan svakom pomoći i većinu sam preusmjerio na lokalne agente za zapošljavanje, ja stvarno pojma nemam i za sad nisam od pomoći van IT sektora. Možda ću biti jednog dana, ali danas… teško.
Iznajmljivanje stana:
– Mogu li iznajmiti stan iz hrvatske telefonom / e-mailom? Mogu li te zamoliti da odeš i rezerviraš stan u moje ime?
Ehmm… Rekao bih da je na ova pitanja odgovor “Ne”, ali ipak nisam 100% siguran. Kao što sam pisao, u Dublinu ima užasno puno apartmana koji se iznajmljuju, iznajmljuju ih agencije i privatnici kao i svugdje u svijetu. Mi smo pokušali stupiti u kontakt s privatnicima još iz Hrvatske, ali onda smo dobili odgovore u vidu mailova starih gospođa koje su kupile stanove kćerima, ali te su nakon studija ostale u Londonu, pa kao neka im pošaljemo 200 eura kao potvrdu da stvarno hoćemo stan pa će stare dame, koje pak žive u nekim Irskim zabitima, doći i dati nam ključeve. I sve bi to bilo OK da nismo dobili dva ili tri ista maila za tri različita stana pa shvatite da je, iako najskuplje, najsigurnije kroz agencije i to kad ste ovdje.
– Koja je prosječna mjesečna stanarina?
Stanarina ovisi o lokaciji, a lokacija o tome gdje ćete raditi. U centru se mali jednosobni stanovi iznajmljuju po 1000 eura za mjesec, dok oni malo veći mogu otići i do 2 do 3 tisuće eura za mjesec. U Dublinu je zato popularno dijeljenje stanova, a kako ima jako jako puno velikih stanova i kuća može se za 2000 eura mjesečno iznajmiti kuća koju dijeli 4-8 osoba.
Ako vam ne smeta život malo van centra, manji se stanovi mogu naći i za 700 eura za mjesec, dok se onda dvo ili trosobni mogu dobiti za 1100 eura za mjesec. Nađete li firmu daleko van centra, to uopće nije loša opcija jer će vam stan biti bliže poslu.
– Je li Dublin siguran? Što trebam znati prilikom odabira lokacije stana? Ima li opasnih dijelova grada kamo nitko ne ide?
Dublin je siguran kao i svaki drugi veliki grad. To znači da da, ima loših vijesti na radiju i u medijima, da čuti ćete kako je netko nekoga izbo nožem, da ima prosjaka na ulici koji gnjave i da možete završiti u tučnjavi. To ipak ne znači da je Dublin loše mjesto. Veliko je i ako dolazite iz manjih sredina morat ćete se privići na to. Navodno ima nekih baš baš nesigurnih dijelova grada u koje nitko ne ide, ali nismo još istražili koji su to.
– Moram li imati ugovor potpisan prije nego iznajmim stan?
E nemam pojma. 🙂 Savjetovao sam ljudima da ne dolaze bez da bar jedan ima ugovor potpisan jer se stvari kompliciraju, ali demantiran sam vrlo brzo. Došli su neki naši ljudi i našli stan na “lijepe oči”. Ipak, puno je lakše svu papirologiju odraditi kad imate osiguran posao. 🙂
Život u Dublinu/Irskoj:
– Mogu li dovesti svoj auto iz HR?
Pretpostavljam da da, ali u Irskoj se vozi na LIJEVOJ strani. Usput, Irska je otok baš daleko od Hrvatske. Ipak, ako mislite da je to pametno, ne vidim razlog zašto ne. Mi nismo. 🙂
– Je li hrvatska vozačka valjana u Irskoj?
Nove EU vozačke jesu. Posjedujete li staru (kao ja) onda vam treba i međunarodna uz nju.
– Je li plaćeno zdravstveno kad se zaposlimo?
Kol’ko znam bilo koji uredski posao znači i plaćeno “osnovno” zdravstveno, nešto slično kao doma. Ipak, kad imate osnovno zdravstveno, svaki se posjet doktoru naplaćuje 50 Eura. Stoga, nemojte bit bolesni! 🙂 Vrijedi li ovo za druge i drugačije oblike ugovora, pojma nemam.
– Koji su prosječni troškovi prijevoza?
Ok, tri su glavna načina javna prijevoza ovdje. LUAS (tramvaj), autobus i vlak. Kupovina karata ima za sad puno kombinacija. LUAS i bus voze unutar 4 zone (centar grada) za 1 euro, ali postoje dnevne, tjedne i mjesečne karte. Postoje i LEAP kartice (pretplaćene koje onda oduzimaju vrijednost vožnje s računa) koje smanjuju cijenu za 18% za vožnju LUAS-om, 17% za vožnju autobusom i 8% za vožnju vlakom. Postoji i dnevni maksimum od cca 7 eura za LUAS pa su sve vožnje nakon toga besplatne. Uglavnom sve ovisi gdje ste i kol’ko se vozate ali od 1-10 eura dnevno bi trebalo biti dovoljno i previše. 🙂
– Koja je prosječna cijena hrane i troškova?
E to sad puno ovisi o vašem načinu življenja. Postoje restorani u kojima možete utrpat u sebe “kolko stane” za 6-10 eura, a možete i na jastoga za 40 eura po glavi. Rekao bih da potrošimo oko 500 eura dvotjedno na hranu i ostale potrepštine. Na slici su neke cijene….
Ovdje možete malo usporediti troškove života u Dublinu i Zagrebu.
– Je li stvarno stalno hladno? Da li stvarno stalno pada kiša?
Iskreno, ne. Prva tri tjedna od našeg dolaska gotovo da nije pala kap kiše i bilo je super toplo. Novembar je bio ‘nako pola pola, a bogami od decembra kiša nije stala. 🙂 Rekao bih da je jedan od četiri mjeseca bilo suho i toplo. :))
Osim toga, hladnoća je relativan pojam. Ekipa se u Dublinu kupa cijelu godinu. Da da. 🙂
– Je li Dublin siguran, hoće li me netko tući u Pubu?
Kao što rekoh, ovisi o vašem načinu života. Tražite li frku, nije ju problem naći. Ipak, idete li kroz život s osmjehom na licu i spremni ste na zabav, shvatit ćete da su Irci uglavnom veseli ljudi koji vole piti i zabaviti se.
– Je li 2000 eura mjesečno dovoljno za život u Dublinu?
Opet, to ovisi što vama znači “dovoljno”. Dublin nije jeftino mjesto i ako netko sa 2000 eura mjesečno želi živjeti sam to je izvedivo, ali uz baš jako pažljivo prebrojavanje svakog eura.
– Vrijede li naš hrvatske diplome u Irskoj?
Mi smo zemlja članica Europske unije, nitko nas nije tražio diplome pa stvarno nemam pojma. Pretpostavljam da vrijede. 🙂
Poslovna pitanja:
– Trebaju li građani RH radnu dozvolu?
Ne. Od našeg pristupanja EU i Irskog NE blokiranja, ne trebamo nikakve posebne dozvole za rad u Irskoj.
– Je li teško pronaći posao kao… (zaštitar, konobar, računovođa, programer…)?
Kao što rekoh, ja sam IT, radim u IT-u i razvoju softwarea i jedno što znam i mogu govoriti je IT. Irska je puna najvećih svjetskih IT kompanija koje trebaju užasno velik broj ljudi. Ipak, imajte na umu da traže stručne ljude, od nadprosječnih do kung-fu majstora.
Kad kažem “nadprosječnih” u mom timu imam nekoliko magistara i još po nekoliko doktora. Da, IT kompanije ovdje traže vrsne i iskusne radnike. Ako zadovoljavate uvijete, posao ćete naći relativno lagano. U protivnom, nisam najsigurniji jer u kategoriji “neiskusni” prednost imaju studenti koji rade za džabe. (Znate ono 1600 kn i to što je grozno kod nas?… 🙂 ).
– Inzistiraju li kompanije na diplomi ili na iskustvu?
Iskustvo i konkretno znanje! (Konkretno znanje sa projekata, ne sa “napravio sam jedan web” projekta!)
– Je li XY dobra firma?
A ono, googlaj, pitaj na boards.ie. Kako pobogu da ja znam da li neka kompanija valja u gradu kad ih ima na tisuće? 🙂 Ja radim samo u jednoj.
– Ima li prekovremenog rada u Irskoj i da li je plaćen?
🙂 Hrvati i Srbi, tko o čemu… među prvim pitanjima “jel stvarno moramo raditi?” :)) Da, ima prekovremenih, a jesu li plaćeni ovisi o firmi i o projektu i o količini prekovremenih sati.
– Koliko dana godišnjeg imate i koliko smijete iskoristiti?
Minimum propisan zakonom je isti u cijeloj EU, 20 dana, a neke kompanije daju i više. Koristiti smijemo koliko imamo…
– Koliko praznika oni (Irci) imaju?
Dovoljno 🙂 (Još jedno pitanje za Google, neradni su Uskrs, Božić, St.Patrick’s i još nekoliko Bank Holidaysa)
– Imamo li plaćenu penziju kad smo zaposleni?
Kol’ko ja znam da. Postoji minimum propisan zakonom, kao i kod nas i to sve firme plaćaju. Neke firme plaćaju i ono što bi kod nas bio “drugi stup”, ali to su uglavnom veće korporacije.