Prije nego smo se zaputili na naš prvi daleki put u Australiju provjerili smo što bi tamo trebalo jesti. Našao sam ovaj blog post s deset najvažnijih australskih jela i poslao ga sestrični u Australiju. Pitao sam je da pripremi što je više moguće toga s liste, a lista se sastoji od:
– Vegemite
– Lamingtons
– Krokodil
– Quandong
– Damper
– ANZAC keksi
– Morska hrana
– Klokanovo meso
– Mesna pita
– Pavlova
Vegemite
O ovom čuvenom australskom namazu čuo sam prije nego smo planirali put u Australiju. Ipak, kako je on broj jedan na svim listama koji se tiču australske hrane, nekako sam si zacrtao da će to biti prva stvar koju ću jesti kao nekakav konačni dokaz da sam stigao, da sam zbilja “na kraju svijeta”. Bome, treća stvar koju sam kušao u Australiji bio je vegemite tost. (Popio sam kavu na aerodromu u Brisbenu i Crown pivo u Melbourne, pa ne zamjerite! 🙂 ).
Čim smo stigli s aerodroma u kuću moje rodbine priupitao sam ih o tome. “Imamo li vegemite spreman?” Iako je večera bila na stolu neki red se morao ispoštovati. 🙂
Vegemite je zbilja nešto drugačija stvar. 🙂 Iako liči na čokoladni namaz, ima okus koncentriranog povrća punog soja sosa ili soli. Mješavina slanog, gorkog i povrtnog okusa. Čitao sam negdje da ga vole samo Australci koji su kao djeca odrasli na njemu jer se potrebno navići na vrlo specifičan okus. Kasnije smo upoznati s činjenicom da ga se maže u vrlo tankom sloju kako ne bi bio preintenzivan.
E sad, ja sam ga jeo skoro svaki dan, kasnije sam ga miješao i sa salamom i sirom. Mogu reći da popravlja sendvič dok god se ne pretjera s istim. Ide super ako ga se namaže na meso prije roštilja ili prije prženja tako da smo ponijeli nekoliko teglica. 🙂 Čuli smo i priču da su Australci toliko ponosni na vegemite da se on čak nalazi u paketu dobrodošlice za sve nove državljane Australije. Tako kad steknete uvjet za australsko državljanstvo bolje vam je da vam se sviđa. Rekao sam im da ću se ja odmah prijaviti za državljanstvo s obzirom da mi se sviđa i da sam već spreman za paket dobrodošlice. 🙂 Nisam siguran da će to proći, ali Bože moj, treba probati. 🙂
Pavlova
Torta Pavlova napravljena je 1920. u čast ruske balerine Anne Pavlove. Lagani je to desert baziran na pjeni bjelanjaka koja je izvana hrskava, a iznutra lagana i mekana, najčešće servirana s voćem na vrhu. Mi smo eto Pavlovu kušali odmah prvu večer.
Podsjetila me na “japanski vjetar” jer su oboje na sličnu foru, lagani i voćni. Ako vas put nanese u Australiju obavezno probajte! Eh, sad sam se sjetio da nisam uzeo recept za Pavlovu. Ništa, izgleda da moram opet u Australiju. 🙂
Lamington
Čitajući gore spomenuti blog Lamingtoni su mi odmah izgledali kao naši čupavci, a pravo da vam kažem i jesu skroz slični. Vidljiva razlika je u varijantama Lamingtona koji su punjeni kremom ili marmeladom, dok su oni obični isti ko naši.
Evo, baš sam danas prvi put uguglao “čupavci” i Google mi je automatski ponudio Lamingtone. Izgleda da su to naši Hrvati / Srbi iz Australije slali recepte doma, jer Google tvrdi da je to Australski kolač. Moguće, ipak kokos nije autohton za naše podneblje. 🙂
Naravno, ako volite kokos onda morate probati australske Lamingtone.
Krokodil, Klokan i Emu
Za vrijeme našeg boravka u Sydneyu našli smo pub “australskog nasljeđa”. Znači pub koji čuva tradiciju i ima samo australske proizvode, a među njima i gourmet pizze, s krokodilovim, emuovim i klokanovim mesom. Kako sam ih htio probati bila je to odlična prilika da probamo sve odjednom.
Emu ima okus kao velika ptica, a kako sam imao prilike jesti nojevo meso prije toga, mislim da je to plus minus ista stvar. Ako ste jeli kokošije i pureće meso i možete reći koja je razlika, onda jednako tamo možete razlikovati puricu od emua. Malo je žilavije ali jako fino meso.
Ovo je ujedno bila i prva prilika da probam klokanovo meso i odmah mi se svidjelo. Klokan je čisti mišić, malo je žilaviji ali ako volite biftek i to posebno srednje ili jako malo pečeni svidjet će vam se i klokanovo meso.
Što se krokodila tiče, mislim da je on najsličniji jegulji samo nema kostiju. Sličan je ribi, ali nije riba, a opet nije ni kokoš. Čudne je strukture, malo žilaviji, ali isto tako fino meso i prepručujem ga.
Damper
Damper je tradicionalni australski kruh koji su radili putnici namjernici, Aboridžini, stočari i ostali radnici koji su tu radili u teškim uvjetima. Radi se od brašna i vode i peče se na žaru odnosno u pepelu. Može se popraviti dodavanjem mlijeka, putra ili žitarica odnosno tko je što imao da ga može popraviti to bi stavio u smjesu.
Ovaj koji je moja ujna ispekla bio je s malo mlijeka i kao što se vidi iz priloženog, pečen je u pećnici pa nismo morali žvakati ugljen. 🙂
Morska hrana
S obzirom da je većina populacije Australije smještena na obali i da je ocean bogat (ili je bio bogat) ribom ne iznenađuje kad na svim preporukama za australsku kuhinju stoji riba. Isprobali smo lokalnu barramundi ribu, morskog psa, dagnje i škampe. Kao ljubitelj ribe i osoba koja je odrasla na hrvatskoj obali moram priznati da je australska riba izuzetno ukusna i fina. Ništa lošija od naše mogu reći.
Mjesto Swansea na Tasmaniji nalazi se usred zaljeva kamenica pa se nekako prirodno nadovezalo da bi ih baš tu trebalo jesti. Naravno da sam opleo set kamenica i bile su ukusne baš kao i naše. Volite li kamenice i put vas nanese u Swansea obavezno ih probajte! 🙂
E da, gore na spisku se nalaze ove mesne pite. Tu u Swanseau vidio sam da ima pita na meniju i rek’o ja ću pitu, no stvarno nisam obratio pažnju na činjenicu da je pita u biti od Jakobovih kapica. Ah… bila je fenomenalna, pa eto nemam prigovora već samo preporuku. 🙂
Kangaroo
Nakon što smo probali male komadiće klokanovog mesa na gourmet pizzi, htio sam probati steak od klokanovine. (Valjda se može tako reći?). Našli smo u supermarketu steakove i kobasice pa smo zadnju večer u Australiji proveli uz “roo barbie”. “Roo” (ru) je kako skraćeno Australci zovu klokana (Kangaroo – roo), a barbie je “Barbecue” (roštilj) pa skraćeno “barbie”.
Volite li pravi krvavi steak onda će vam se sigurno svidjeti i klokanovo meso. Nešto je žilavije i morate ga rezati na tanje komadiće (i ne ovo nije sprdnja s rezanjem crnog kruha na tanje) jer se za ovo meso preporučuje da ostane crveno inače postaje tvrdo i bezukusno.
Mi smo ga ispekli propisno i bilo je odlično, a i kobasice su jedne od boljih koje sam jeo.
Mesna pita
Australske je kuhinja postala poznata po raznim pitama iako se zna da su one stigle iz engleske kuhinje. No ona koja zasigurno nije engleska to je takozvana “roo pita” odnosno pita od klokanovog mesa. Nažalost mi je nismo našli ovaj put. Ovo na slici je janjeća pita koja je bila fenomenalna. Australci proizvode mnogo različitih pita koje se razlikuju punjenjem od različitih mješavina mesa i povrća ili samo povrća u slučaju vegetarijanskih pita.
ANZAC Kolačići
Nažalost zaboravio sam slikati ANZAC kolačić, no jeo sam ga odmah nakon pite kao desertić. Slično kao damper, ANZAC kolačići se rade od brašna, šećera, žitarica, putra i vode. Bili su vrlo popularni u prvom svjetskom ratu jer su ih Australci radili kod kuće i slali svojim najdražima na front, gdje god da su ratovali. Kako u ove kekse ne idu ni jaja ni mlijeko rok trajanja im je vrlo dug pa su oni mogli putovati gdje god je trebalo. Fini čajni keksi, toplo preporučujem.
Quandong
Nažalost, ja gornji spisak nisam zapisao nigdje nego sam kao sve zapamtio, i onda sam pobrkao emuovo meso kao jedno s liste i potpuno zaboravio na ovo voće. To je autohtona australska voćka koja je redovna hrana Aboridžina. Navodno je jako slatka i ukusna, može se kao i svako voće jesti sirovo ili kao marmelada, al izgleda da ću to odraditi idući put.
Tu bi negdje stala originalna top 10 lista i kao što vidite bili smo dobri pa smo obavili 9/10 i malo više. Osim ovih devet stvari isprobali smo mi još par čudesa, pa je moja lista malo veća. Idemo dalje. 🙂
Janjetina
Dok smo se vozikali po Tasmaniji primijetili smo ogroman broj ovaca na tom otoku. Kako je klima slična irskoj i more je sve okolo učinilo mi se da je to idealno mjesto za super ukusnu janjetinu. Isprobali smo nekoliko vrsta i jedna je od najboljih koje sam do sad probao. Volite li janjetinu Australija i Tasmanija prebogate su ovcama pa je svakako probajte.
Ukus Melbournea
Sretne ruke kakvi smo i inače, za vrijeme našeg boravka održavao se festival hrane nazvan “Okus Melbournea” (Taste of Melbourne). Organiziran od strane nekoliko jačih restorana koji su odlučili svoje specijalitete predstaviti svojim građanima na jednom mjestu.
Wallaby
Tu smo probali baš puno interesantnih stvari, ali jedna od njih bila je posebno interesantna, a to je wallaby. Wallaby je podvrsta klokana koji izgledaju slično, ali su manji rastom. Ovo je bio sušeni sirovi wallaby mariniran u toću od koromača. Nisam zapamtio u kojem je restoranu dostupan, ali eto, idete li u Melbourne imajte na umu i sigurno ga možete pronaći.
Slatkiši
Uz svu ovu finu hranu probali smo i razne slatkiše, no jedan je bio baš poseban. Dimljeni smrznuti jogurt. Nikad mi ne bi palo na pamet da dimim jogurt i služim ga kao sladoled, ali eto, i to je dostupno u Australiji. Nije me se nešto dojmio. OK je bio, pojeli ga jesmo, ali sumnjam da bi ga naručio ponovo – no to sam samo ja, probajte ga sami pa mi javite. Možda se vama svidi? 🙂
Dimljenko je ovaj kojeg držim u ruci, a kao što se vidi sa slike bilo je tu i drugih finih slastica. 🙂
Iako se kruh od banane smatra američkim možete ga pronaći svugdje po Australiji. Vidio sam ga na baš puno mjesta pa sam uzeo jednu fetu da probam na povratku iz Sydneya. Isto onako “OK”. Slatki kruh. No ako ste se iz Europe zaputili u daleku Australiju, a niste još bili u Americi – eto probajte ga u Australiji. 🙂
Smrdljive stvari
U Daylesfordu nedaleko Melbournea imali smo priliku probati sumpornu vodu. E sad, ja znam da u toplicama ljudi plivaju u termalnim vodama i da mi imamo takvih u Hrvatskoj i u Istri i znam da to onako smrdi užasno. Međutim, nikad nisam obratio pažnju na detalj i ne znam da li se i kod nas ta voda pije.
Eto recimo, u Australiji se pije pa smo i to probali. Jako čudna stvar jer kad utočite u bocu malo te smrdljive vode i prinosite bocu licu smrdi grozno. No kad onda uzmete gutljaj i očekujete taj “smrdljivi” okus njega nema već voda ima okus po gaziranom željezu. Što je Dina rekla – nas uče da je voda tekućina bez boje, okusa i mirisa, a ova bome ima i okus i miris. 🙂 Nije nešto što bi s guštom pili, no eto može se probati. Navodno je jako zdrava za jetru i pročišćavanje iste.
Specijalni slatkiš – Tim Tam
I naravno na kraju moje i skoro svake prave australske liste nalazi se – Tim Tam. Fini je to troslojni keks gdje su dva čokoladna keksa prelivena čokoladom i između njih je čokoladno punjenje. Najbolji su u Australiji jer vas pere euforija no nisu loši ni kad ih dopremite kući. Iako dolaze u jako puno varijanti, najdraža mi je originalna i verzija sa tamnom čokoladom. 🙂
Prije nego se krenete pakirati i pisati listu jela za vaš godišnji u Australiji provjerite na youtubeu što je “Tim Tam Slam”. To je najbolji način za konzumirati ove kolačiće i toplo ga preporučujem. 🙂
Balky
You must be logged in to post a comment.