Svojevremeno sam radio za tour operatora čije je generalno pravilo bilo da su najbolja putovanja koja uključuju posjet u najmanje dvije zemlje. Slažem se s tim zaključkom pogotovo što je tako najlakše usporediti sličnosti i razlike između dvije zemlje koje ste vidjeli u relativno kratkom roku.
Kako su Kopenhagen i Malmo lijepo povezani još od 2000. bila je ovo idealna prilika za posjet Švedskoj.
Kako su trgovine u Danskoj nedjeljom zatvorene do podne odlučili smo uzeti kavu i nešto danskog lisnatog za pregristi na glavnom gradskom trgu. Sjeli smo tu na jedinu slobodnu klupu od šest i uskoro shvatili zašto je ta jedina slobodna. Grupa Roma sjedila je na preostalih pet i prilično glasno se svađala. Baš mi je žao što nisam razumio niti riječ jer je izgledalo kao da se majka, šefica obitelji, daje životne instrukcije ostalima koji su je pokušali prekinuti i reći nešto, ali uzaludno.
Nakon brzog doručka sjeli smo na vlak za Švedsku i za manje od petnaest minuta prošli smo prvi dio Oresund Linka (dio u tunelu) i bili na poznatom Oresund mostu. Kako je neočekivano vlak bio krcat, stajali smo na ulaznim vratima na strani s koje se vide Malmo i njegov “Uvijeni torzo” (Turning Torso).
Nakon još petnaestak minuta bili smo u Malmu, i kao što možete vidjeti prognoza je bila potpuno podbacila. Iako je trebao biti potop biblijskih razmjera, potegnuo sam neke veze kako moji čitatelji ne bi morali gledati loše fotke i promijenio vrijeme. 🙂
Malmo je relativno malen grad u kojem živi oko 300 000 stanovnika, a većina glavnih atrakcija smještena je u centru grada i relativno blizu jedna drugoj. Dovoljno vam je otprilike 5-6 sati šetanja po gradu da ih vidite sve.
Prešli smo tako preko glavnog gradskog trga Stortorgeta (što je na švedskom u biti “veliki trg”), prošetali kroz pješačku zonu i skrenuli desno prema starom groblju i prema “Kungsparken” parku, odnosno ako se ne varam to bi bio “kraljevski park”.
Prekrasan, gotovo ljetni dan privukao je u park mnoge i iako su sve trgovine još uvijek bile zatvorene ljudi su već trčali kroz park, veslali u kajacima po rijeci ili jednostavno ležali na travi.
Usred parka nalazi se drvo koje je tog dana bilo glavna atrakcija. Kako je bilo u cvatu okupilo je mnoge kineske i japanske turiste koji su tu slikali drvo, ali i sebe s drvetom i oko njega. Takav topao dan ispunjen mirisima raznog cvijeća izgledao je kao da smo negdje bliže Istri. Ipak primijetio sam čudnu tišinu u tom cvijeću. Naime, nigdje nije bilo niti jedne pčele. Pretpostavljam da im je bilo hladno još uvijek. 🙂
Nakon što smo prošli pored dvorca u Malmu, poznatijeg na švedskom kao Malmohous Slott, odlučili smo kako je još prerano za ručak i krenuli pješke do uvijenog tornja Turning Torso. Kad smo prošli poznati tehnološki muzej konačno se otvorio pogled na toranj u punoj veličini.
Putem do tornja naišli smo na posljednje znake zime. Dobro, možda činjenica da se ova hrpa snijega nalazi iza polivalentne dvorane Kockum Fritid koja ima i dio za klizanje i hokej čini ovu nakupinu leda sumnjivom, a možda je i stvarno ostalo od zimus. 🙂
Kockum Fritid je prva zgrada na ulasku u kvart Västra Hamnen u Malmu. To je stara “zapadna luka” koja je svojevremeno bila industrijska zona ovog grada, ali je kompletno redizajnirana u najmoderniji kvart u Europi.
Rekonstrukcija je započela 2001. i danas je ovaj kvart poznat kao “Grad budućnosti”.
Ujedno je to i prvi kvart koji se smatra neutralnim po pitanju ugljičnog dioksida.
To znači da se u ovom kvartu koriste specijalni sustavi koji koriste ljeti ugrijanu vodu za grijanje zimi, a zimi ohlađenu vodu za hlađenje ljeti. Prikuplja se i sunčeva energija, energija vjetrova i ona iz razlike u plimi i oseci čime se napajaju pumpe koje ovu toplu vodu pumpaju koliko i kada je potrebno. Uglavnom ovaj kvart uopće ne troši fosilna goriva za svoje potrebe. 🙂
Cijela, nekad industrijska zona, sad je redizajnirana kao stambena s dugačkom sunčanom promenadom koja gleda na most Oresund i Copenhagen. Šetalište je puno barova i restorana i kao što možete vidjeti jedno je od omiljenih mjesta za izlazak kada je vrijeme kao što je bilo tog dana.
Dominantna zgrada u ovom djelu grada, a i u Skandinaviji je uvijeni “Turning Torso”. Ova je zgrada u biti umjetnost pretočena u arhitektonsko čudo. Naime, poznati španjolski dizajner i kipar Calatrava napravio je skulpturu “uvijeni torso” (U engleskom je skulptura “Twisting”, a zgrada “Turning” što bi kod nas bilo “uvinuti” i “okrenuti”) koja se dojmila direktora HSB-a Švedske toliko da je ovaj zamolio Calatravu da dizajnira zgradu u sličnoj formi.
Sa svojih 190 metara najviša je zgrada u ovim hladnim sjevernim krajevima, a ujedno i izgleda fenomenalno.
Oni koji me znaju, znaju da bi ja ovako nešto napiknuo u Umagu, nešto što će dovoditi turiste idućih 200 godina, pa eto, dajem rodnom gradu ideju. 🙂
(Inače, Calatrava je isti lik koji je dizajnirao mnoge poznate građevine po svijetu, a među ostalima i Samuell Beckett most, poznatu harfu u Dublinu.)
I pošto boljeg mjesta za ljute ptičice nema, proletjele su baš ovdje. 🙂
Ako ste čitali tekstove iz Kopenhagena i Kristijanije vidjeli ste da je u ovim je nordijskim krajevima sve nešto ekološki i u suradnji s prirodom te se koriste samo prirodni materijali. Tako sam slikao ovu klupu koja je u biti samo trupac prepiljen na pola. Znam da nam se redovno dešavaju nevremena gdje stabla bivaju počupana, a onda se ta drva bace negdje da trunu, pa eto, širim još jednu ideju kako iskoristiti besplatno i iz prirode. Napravite klupe, ograde ili iskoristite za nešto pametno. 🙂
I dok smo obišli uvrnuti torzo malo smo promijenili mišljenje o veličini Malma. Vjerojatno jer je već bilo kasno popodne, a mi nismo jeli ništa do tada. Plan je bio već od ranije utanačen da odemo u jedan pub koji služi 40 različitih vrsta lokalnih švedskih piva.
Od torza do tamo ima 40 minuta hoda i krenuli smo silovito jer više nije bilo vremena za gubljenje. Išli smo kraticom kroz Kungsparken, koji je sad već bio krcat ljudima koji su uživali u preuranjenom ljetnom danu.
Trčali smo praznim ulicama Malmoa. Bilo je jasno da je nedjelja i da ljudi imaju pametnijeg posla negdje drugdje.
I kad smo konačno stigli do puba, šok i nevjerica! Ne radi nedjeljom uopće! Predaleko od centra i ništa oko nas, a glad neizdrživa. Što sad? Sjetili smo se da smo negdje relativno blizu prošli pored jedne terase gdje su ljudi nešto jeli. Idemo tamo, pa što bude.
Ispada da je terasa bila mala talijanska pizzerija. Iako mi je bilo užasno krivo što nećemo jesti ništa švedsko, jednostavno nije bilo drugog rješenja blizu pa smo sjeli na pizzu. Iskreno ću vam reći, jedna od boljih pizza koje sam jeo, a pri tom služe i originalno talijansko pivo iz “malih pivara”. (Pisao sam o “craft beer” pivnicama, tamo prije skoro dvije godine.)
Jedna od naših ideja bila je da nađemo IKEU pa da odemo tamo na švedske mesne kuglice. 🙂 Bila bi to super fora, ona kao usred Švedske ideš u IKEU jest, ali nažalost nalazi se van grada, a nije nam se dalo peglat i tražit autobus zbog toga.
Konačno nahranjeni odlučili smo se zaputiti u katedralu Sv. Petra, krasnu gotičku katedralu koja je izgrađena od crvene cigle.
Lijepa izvana, ali još je interesantnija iznutra. Većina ove crkve intenzivno je bijele boje i za razliku od ostalih crkava ova nema niti jedan vitraj. Samo su kapelice ukrašene simpatičnim artefaktima.
Kad smo završili obilazak katedrale odlučili smo pronaći “Lilla Torg” odnosno mali trg, koji je očito mjesto gdje možete vidjeti ljude. Na putu do malog trga prošli smo preko dva čudna mosta. Jedan je bio ukrašen nekakvim zelenim loptama koje izgledaju kao umjetni grmovi, samo od metala, dok je drugi ukrašen zlatnim nogometnim loptama. 🙂
E sad, nisam siguran jeli to zato što su jednom davno u Malmu bili domaćini raznim nogometnim prvenstvima ili zato što je ovo grad iz kojeg dolazi Zlatan Ibrahimović.
Od kad smo došli u Malmo potajno sam se nadao da ću nabasati na Zlatana, ali ništa od toga. Tko zna, možda ga jednom negdje i sretnem.
🙂
Na putu do i oko Lilla Torga čuli smo puno “jugoslavenskih” jezika, a tek sam kasnije otkrio da su ex Jugosloveni druga najveća manjina u Malmou. Malo je čudno kad u tako dalekoj zemlji razumijete tako velik broj ljudi.
🙂
Lilla Torg je mali trg u centru okružen barovima i restoranima i mjesto je gdje se u Malmou izlazi. Ili je barem jedno od mjesta. Kad smo s male sporedne uličice ušli na trg bilo nam je jasno gdje su ljudi. Izgledalo je kao da je cijeli Malmo danas tu. 🙂
S jedne strane Lilla Torga nalazi se pješačka zona u kojoj se nalaze mnoge galerije. Zaokružili smo skroz oko trga i jednostavno nisam mogao ne vidjeti ovaj umjetnički rad. 🙂
Nakon šest sati hodanja, konačno smo odlučili da smo na izmaku snaga, ali da ne možemo napustiti Malmo bez da probamo barem nešto domaće. Sjeli smo na jedan od rijetko slobodnih stolova na Lilla Torgu s lokalcima i naručili lokalni desert. Praline iz Malma i mus od švedske čokolade.
Dobro, ne bi imalo smisla da nismo probali i švedsko pivo, jel… 🙂 Ah, da, ove dvije male čašice su još nešto domaće. Naime, trenutno čitam švedsku knjigu i glavni lik u knjizi često pijucka Akvavit. Tako, kad je Dina upitala “Čekaj, jel imaju oni nešto švedsko, kratko?” kliknulo mi je u glavi da imaju i odlučili smo se isprobati ga. 🙂
Pa ovako… nije loš, sličan votki, napravljen od krumpira ili žitarica, ali aromatiziran komoračem ili koprom. Probali smo dva različita, “klasični” i dodatno aromatiziran limunom. Nije loše, ali i dalje više cijenim naše Rakije. 🙂
Tu se događa jedna interesantna situacija. Kad smo završili, ostavim ja konobarici velikodušnu napojnicu od jednog Eura, na što se ona nakloni i zahvali sa “Hvala vam velika gospodine. Ugodan dan vam želim i dođite nam opet, vi ste uvijek dobrodošli!” te nas sa osmijehom isprati iz birtije.
Tu mi se malo sve pomutilo, reko’ – da nisam stavio nulu-dvije viška? Stao sa strane, gledam račun, preračunavam. Ništa, jedan euro. Sad, ne kužim jel u Švedskoj inače nema napojnice pa sam zbilja ispao darežljiv ili je to bilo malo sarkastično “Sirotinjo, idi kući i ne vraćaj se”. 🙂 Kako god bilo, akvavitom smo završili naš posjet Malmu i Švedskoj i zaputili se nazad u Kopenhagen.
Nisam siguran kako Malmo izgleda kad tu živite i radite ili kad dođu duge, hladne i mračne zime, ali tog dana se činio savršenim mjestom za život. Čist, uredan, moderan grad. Ni prevelik, ni premalen, prepun parkova i biciklističkih staza, ekološki osviješten. Ne čudi stoga što su mnogi stanovnici Kopenhagena preselili u Malmo i svakodnevno putuju na posao u Kopenhagen.
I to je to za ovaj put. Nadam se da vam se Malmo, barem ovako kroz nekoliko slika, dopao koliko je i nama?
Puse,
Balky
You must be logged in to post a comment.