Redovni čitatelji možda se sjećaju da ja baš volim crkve, katedrale, dvorce, tornjeve i mostove… U biti, volim velike građevine generalno. Ipak, da mi je netko rekao da će mi jedno od dražih mjesta u Dublinu biti Christ Church katedrala smijao bi si. Ajde da je “The Church” (Crkva, koja je u biti pub), ali ne baš prava katedrala.
Dobro, postoji razlog zašto je to tako. Crkve u Irskoj uglavnom su okružene uređenim parkovima i u njima se održavaju razni događaji s vremena na vrijeme. Tako je prošle godine obližnji kafić koristio vrtove ove katedrale kao svoju terasu, pa smo za vrijeme toplih ljetnih dana ovdje mogli uhvatiti malo sunca. Park katedrale, iako smješten između dvije glavne prometnice u gradu spušten je blago ispod razine ceste i iako se promet odvija samo desetak metara od vas gotovo da ga ne primjećujete. Za samo par minuta sami ste u zelenilu i uživate u kavi ili sladoledu.
Ove godine je za sad korištena u sasvim drugačije svrhe. Tu se protekloga vikenda održavao Dublinski festival vrtova. Pod motom “Oslobodite vašu maštu” crkva je pretvorena u čarobno cvjetni svijet inspiriran bajkama.
Lijepo vrijeme i dobar program bili su garancija velikom broju posjetitelja i uspjehu festivala. Našlo se tu hrane iz raznih dijelova svijeta, pekmezi i “čatniji” (marmelada od luka, jabuke i luka, slano-slatko, ne znam kako se to po naški kaže?), hrenovke u kukuruzovom tijestu poznate kao “corn dogs”, nekakav čudan krumpir čips na ražnju, besplatni uzorci čupkane svinjetine, kolaći i torte i mnoge druge slastice za gladne posjetitelje. Osim toga bili su tu rukom rađeni suveniri, bajke za djecu lokalnih pisaca, biljke, sadnice, domaći sapuni, ručno rađen nakit i mnoge druge sitnice.
Za slučaj da ste došli s klincima bilo je tu i nešto domaćih životinja za zabavu najmlađih i volontera voljnih objasniti sve o dovedenim životinjama i njihovoj svrsi na ovom planetu.
Uz domaće, festival je privukao i mnoge turiste pa smo tako svjedočili jednoj simpatičnoj situaciji. Par, srednjih tridesetih godina rekao bih, očito iz preko bare vodio je jedan čudan razgovor ovdje. Pogledajte donju sliku.
Ona: Štaaaa, Šta je to?
On: Nemam pojma, niiiiiikaaad nisam vidio tako nešto.
Ona: Da nije konj?
On (pametno, s visoka): Ma neeee, premalo je to, da nije alpaka?
Ona: A je, može bit alpaka…
I onda par sekundi kasnije:
On i Ona: A neeeeeeeee, pa tooooo jeeee maagaaraaacccc!
E sad, iskreno, nisam više ni sam bio siguran u što su oni to gledali? Ja sam siguran da sam se družio sa malim magaretom (pulićen, po domaću). 🙂
U šetnji kroz vrtove oko crkve primijetio sam tablu s natpisom – “Tura s vodičem u crkveni toranj za 15 minuta”. Naravno da smo odma odlučili da idemo. 🙂
Po ulasku u crkvu bilo je jasno da je tema “Alisa u zemlji čudesa” pošto su se u katedrali mogle naći stvari kojima tamo inače i nije mjesto. 🙂
Ponuđeno nam je nekoliko opcija, ali baš kao Alisa, mi smo izabrali vidjeti sve. Bilo je jedno zbilja drugačije iskustvo pošto je crkva izgledala baš drugačije, toplije i zabavnije. 🙂
Tura je obuhvaćala sve, ne samo toranj, pa smo naučili baš mnogo o samoj građevini. Kad je izgrađena, kad popravljena, kad obnovljena, kad je počeo nadaleko poznati zbor pjevati u ovoj crkvi, kada su stare orgulje zamijenjene sa ultra modernim novim koje se protežu preko tri kata, kad je ukradena relikvija iz crkve i mnoge druge zanimljive i važne informacije. Saznali smo isto tako da se davno negdje u 13tom stoljeću urušio krov i da je većina pločica tada uništena, ali da su 1871 pločice obnovljene kako bi izgledale što sličnije onima iz 13tog stoljeća. Samo je jedan komadić originalnih pločica sačuvan, vidi se da su starije, ali samo ako vam neko kaže. 🙂
Na pločicama usred crkve može se primijetiti par lisica, odnosno par svećenika prikazanih kao lisice. Prikazivanje svećenika kao životinja nije bio baš čest običaj pa su na kraju te lisice završile i kao službeni logo crkve i ugravirane su u svaku stolicu u crkvi. 🙂
Kad smo završili s prizemljem, došlo je vrijeme za planinarenje i penjanje. Iako sam očekivao kako ćemo odozgo imati pogled, ispalo je da nitko nema dozvolu za odlazak do samih zvona, već smo došli do sobe iz koje se zvoni. Da bi u nju ušli svejedno smo moral proći preko krova katedrale, pa smo bar na kratko mogli vidjeti pogled s visoka.
U tornju smo naučili kako je ovdje instaliran, za ono vrijeme jedinstven i revolucionaran način upravljanja zvonima koji koristi njihovu težinu i gravitaciju kako bi gotovo bez muke ljudi mogli okrenuti za skoro 360 stupnjeva 2.5 tona teška zvona.
Kao što možete vidjeti sa slike, i nama su dozvolili da uznemirujemo susjedstvo. 🙂
Kad smo završili sa zvonjenjem prešli smo u podzemlje. Kripta ispod crkve do nedavno je čuvala ostatke mnogih, ali je prilikom zadnje obnove i čišćenja donešena odluka da se tijela vrate obiteljima. Naša vodička nam je rekla da je bilo baš čudno i nezgodno zvati ljude i pitati ih da li su spremni preuzeti ostatke svojih rođaka koji su ovaj svijet napustili prije 500-600 godina.
Od restauracije kripta čuva razne artefakte muzejske vrijednosti i od nedavno je tu izložena kopija Magna Carte iz 14. stoljeća. Za one koji nisu previše upoznati s knjigom, Magna Carta smatra se jednom od najvažnijih dokumenata na čijim temeljima počiva moderno pravo, jer je to prva knjiga koja donekle pokušava definirati da je “zakon isti za sve, uključujući i svećenstvo” i da “svatko ima pravo na fer suđenje”. Dokument je važan i za Dublin jer je poglavar baš ove crkve sudjelovao u njenom stvaranju, a i prva kopija ikad je poslana iz Londona prvo u Dublin, pa nekako ovaj dokument ovdje i povijesno pripada.
Koliko sam shvatio, trebao bi biti trajno izložen ovdje, pa za slučaj da vas zanima sad znate gdje treba tražiti.
Još dok smo razgledavali prizemlje objašnjeno nam je kako su stare orgulje radile super stoljećima, ali kako su primijetili da jedna cijev ne radi. Prilikom jednog remonta odlučeno je da se provjeri zašto jedna cijev ne proizvodi zvuk i na veliko iznenađenje svih u toj je cijevi pronađena mumificirana mačka. Mačka je izvučena, cijev ponovo smontirana međutim, i dalje nije radila. U drugom pokušaju čišćenja, samo par centimetra dublje pronađena je još jedna mumija i to nekog davnog štakora. Tad je bilo jasno da je trka mačke i miša završila pogubno za obje živine koje su se u potjeri zaglavile u cijevima i ugušile.
Netko je tamo davno odlučio da te dvije mumije treba izložiti, pa su u međuvremenu završile i u tekstu romana “Finnegans Wake” poznatog Jamesa Joycea i vjerovali ili ne, ove su dvije mumije najpoznatija atrakcija u katedrali.
Poznati su kao “Tom i Jerry” i navodno postoje ljudi koji u Dublin dolaze samo zbog ove dvije mumije.
I tako, sa Tomom i Jerryijem završili smo razgledavanje crkve i krenuli ka izlazu, kad nas je u prizemlju još na kratko zadržao poznati japanski maestro koji je ovom prigodom održao koncert u katedrali.
Bio sam drag, pa sam i za svoje čitatelje snimio dvije minute videa.
I tako, budete li u posjeti Dublinu, razmislite o tome da posjetite i Christ Church katedralu. Nisu pubovi sve što se ovdje nudi. 🙂
Do iduće zgode…
Puse,
Balky