Svjetsko prvenstvo je završeno i svi se lagano vraćamo svojim standardnim navikama. Njemačka je rastavila Brazil na proste faktore, a zatim je Goetze stavio točku na i ArgentIni. Ostalo je već u povijest. Dobro, i No1e je osvojio još jedan Wimbledon i to je također već povijest. Zbog sveg navedenog, ja sam ostao bez valjanih razloga da ne napišem koji blog, pa eto ga onda odmah. 🙂
Protekla dva tjedna bila su poput irskog vremena. Prvo malo dosade, pa onda malo nervoze zbog preskupih karata za posjet domovini, onda najteži poraz Brazilaca ikad, a onda se poklopilo i par super ultra zanimljivih stvari pa je sve skupa ispalo super.
Jedna od promjena je ta da sam opet u dijetalno trenažnom procesu. 🙂 Da da, baš kao nekad. Jedina mala razlika je činjenica da sam desetak godina stariji nego sam bio kad sam prestao trenirati. Za divno čudo nije loše, ugodno sam iznenađen svojom formom i činjenicom da sam prva dva tjedna preživio bez težih upala mišića i liječenja “pametnim tabletama koje znaju gdje boli”. 🙂
Izgleda da mudrost stvarno dolazi sa brakom. 🙂 Ipak, osjetim malenu razliku i vidim da će mi za povratak na malo jače treninge potrajati nešto duže nego je to bilo sa 25 godina.
Prebacio sam se na jutarnju šihtu, tako da se dižem svako jutro u 6.15, a u 6.36 već mi se čelo sjaji. 🙂 Bit će i to jedan od razloga zašto sporije i manje pišem, pošto sam uvečer blago umoran. 🙂
Prije sam prakticirao kasne večernje treninge i moram priznati da mi sada ovaj jutarnji ritam puno bolje leži. Ipak, ne bi me za vrijeme studija na ustajanje u 6 nagovorio nitko, pa pretpostavljam da i to dolazi s godinama. Šta će reć, ne znam kako ali izgleda da sam ostario. 🙂
Žalit se na zdravu hranu nema smisla, oduvijek mi je pasala jednako kao i nezdrava, bitno da se jede. 🙂
Nema ni na poslu ništa novog. Osam sam dana od isteka probnog roka i nakon toga sam punokrvno integriran u sustav. S obzirom da mi je šef na godišnjem iduća dva tjedna, razloga za brigu nema, a posla ima i previše. 🙂
Jedino na što bi se mogao žaliti je vrijeme i kako mi fali ljeto, no koliko vidim u vijestima i po Facebooku, ne fali mi ništa jer nema ljeta ni doma. 🙂
Dapače, imali smo baš toplih dana i mi ovdje, a prozor nam je u spavaćoj noću otvoren već preko 2 mjeseca.
Eto, dogegao se trajvan do ureda, pa se odjavljujem za danas. (Da, rekoh idem isprobati koliko se može napisat na mobitelu u vožnji, eto, može se 🙂 )
Do iduće zgode…
Pozdrav
Balky