Ako ste se upecali vidjevši naslov i očekujete lamentaciju političkih previranja u domovini, u ovom se tekstu o tome neće govoriti. Naprotiv, samo ću navesti do sad primijećene stvari koje su nešto drugačije nego kod nas ili su nam potpuno nove. 🙂
Dolaskom u novu sredinu susreli smo se s raznim nama neobičnim stvarima i neke stvari moramo naučiti kako bi u njoj mogli normalno funkcionirati, a pokušat ću ih složiti u neke smislene cjeline.
Promet
Da se na otoku vozi “ispravnom” (lijevom) stranom to i nije neka neočekivana i nepoznata stvar, no ponašanje pješačkih semafora na većim raskršćima nešto se razlikuje nego kod nas. Iako bi očekivali da kad vaš automobilski smjer ima zeleno (npr auti idu ravno) nije nužno da ćete i vi imati zeleno. Kad se ispremješaju vozila iz raznih smjerova i kad očekujete da je vrijeme za vaše pješačko zeleno prvo vas dobro preplaši zvučni signal koji ispaljuje presmiješan “PHEEEEWWWWW” kao iz neke svemirske pucačine, a onda vas zbunjuje činjenica da svi pješaci imaju zeleno i da ekipa prelazi cestu po dijagonali. Taman kad mislite da ste shvatili kako to radi, već na idućem križanju pješačko zeleno imaju 2 smjera (kao u “L”, jel), a onda na onom iza sve radi kao kod nas. Za sad nismo shvatili koja križanja kako rade i zašto. 🙂
Radna vremena
Ostajete li u Irskoj najmanje tjedan dana, primjetiti ćete da su ovdje radna vremena nama vrlo neobična. U biti, sve radi svaki dan, ali… Banke strogo vode svoju politiku, rade samo radnim danom, a klijente primaju od 10-16. Kako znaju da ljudi rade i ne stignu uvijek u radno vrijeme obaviti svoje bankovne obveze, jedan dan u tjednu rade nešto duže. Tako na primjer banka u kojoj mi imamo račun. četvrtkom radi od 10-17h. 🙂 Vikendom i praznikom? Naravno, ne pada im na pamet…
Što se trgovina tiče, većina u velikim centrima ima politiku centra, gdje se ponedjeljkom, utorkom, srijedom i subotom radi standardno radno vrijeme 9-19h iako neke trgovine rade i do 20h. Četvrtak i petak dani su za kasni večernji šoping pa trgovine rade do 21h. Poseban dan u tjednu je Nedjelja, obiteljski neradni praznični dan, pa sve radi tek od 11 ili čak 12 do 19h. Postoje neki lanci koji u centru zbog turista rade i do ponoći, ali ne postoji trgovina koja radi od rano ujutro. Tako, ako ste poput mene donijeli gen starog ex yu sistema, pa se u nedjelju probudite u 7 ujutro… Zabavljajte se pišući blog do podne, jer ne samo da ništa ne radi, nego nema ljudi na ulici i niti jedan pub vam do 11:30 – 12:00 neće u nedjelju natočiti pivo. 🙂
Voda i čudne pipe
Ukoliko u Irskoj budete smješteni u stan stariji od 15 godina, vjerojatno ćete već prvi dan primjetiti neke nama čudne stvari. U velikom broju stanova stroj za pranje rublja nalazi se u – kuhinji! 🙂 Valjda je prevladala neka čudna praktičnost pa se koristi ista odvodna cijev za odvod deterđenata te su najčešće strojevi za pranje rublja i posuđa jedan do drugog. Ako ste sretne ruke kao nas dvoje, onda ćete naći stanove u kojima je stroj za pranje rublja u ugradbenom ormaru u hodniku. 🙂
Druga ekstremno čudna stvar svima nama s “kopna” je činjenica da su u većini starijih stanova umivaonici jako jako mali i imaju odvojene slavine, desno za hladnu, a lijevo za toplu vodu. Sva sreća pa noviji stanovi imaju nešto veće umivaonike i slavine s “standardnim” mješalicama. Hm… ili ne sasvim standardnim. Primjera radi, naš stan ima genijalni dizajnerski umivaonik u koji kad vam nešto upadne, upalo vam je. Obratite li pažnju na rupicu, odvod vode ide drito u zid, u cijev i u nepovrat pa je pranje ruku s prstenjem na ruci prava zabava. Druga nešto drugačija stvar je sama slavina. Kao što vidite samo je jedan “kotač”. Na našim kupaonskim slavinama nema podešavanja pritiska, voda vrlo brzo nakon otvaranja teče solidno prejakim mlazom, a dodatno odvrtanje samo pojačava količinu tople vode i smanjuje količinu hladne. Slično je i na kadi gdje su oznakice od 1-9, gdje je 1-5 ledeno, 5.5 OK, 6 blago pretoplo al može, 7-9 izaziva opekline drugog stupnja. 🙂 Pritisak? Uvijek isti – maksimalan 🙂
Onda, taman kad mislite da ste savladali slavine, op-cup evo na poslu novih veselja. Tu se iznad sudopera nalazi električni bojler koji vodu drži na blizu 90 stupnjeva i služi za brzinsko pripremanje čajeva i instant kava.
Ajde, taj je grijač sam po sebi logičan, ali onda pokušate otvoriti vodu i standardno vrtite slavinu u krug, jer se ona vrti u krug. Međutim, ništa se ne događa. Vrtite natrag, naprijed, ide to baš lagano bez nekog opterećenja pa pomislite da je razbijena slavina i odustanete. E ne, onda vam priđe kolega i kaže vam da to okretanje služi za ukras, da se hladna voda pušta tako da taj cijeli kotač zakrivite pod 45 stupnjeva prema zidu, a ne u smjeru okretanja.
Kasnije kroz par dana shvatite da okretanje ipak radi, jer je netko ko vjeruje da ne radi ostavio na “9” pa spomenuta voda na 90 stupnjeva curi i iz redovne slavine.
Ima još par rješenja koja nisam stigao uslikati, ali koji put treba baš dobro razmisliti prije korištenja. 🙂
Internet
Kad ste već uselili u stan, prvo što vam treba je naravno – Internet. 🙂 Sreća u nesreći je da je Dublin valjda u 98% slučajeva pokriven jednim pružateljem usluge, i da vam je kabl već vjerojatno u stanu. Tad nazovete providera, kažete “ja sam novi ja bi internet”, on vas pita “jel bi i telefon i tv”, vi kažete “a valjda, ne znam, ovaj paket što reklamirate”. Onda on kaže “Dajte mi PPS broj, ime i prezime i adresu”, onda vi njemu kažete da nemate PPS broj, al da imate ime, prezime i adresu i on kaže ok, doć će Internet sutra. I sutra dođe čiko iz kurirske službe i donese vam kutiju interneta. U kutiji papir A4, strip ko kad kupite namještaj u IKEI. Pikente tu, upiknete tu, sad upiknete tamo i sad čekate 30 minuta. Za 15 minuta sve vam radi i imate internet. Nit telekom vidjeli nit znate kad će račun, nit znate kako ćete platit. Al to niste ni pitali, jel tako, samo ste htjeli jednu kutiju interneta? 🙂
O brzinama i optici nema smisla pričati… 🙂
Neobična hrana i problemi po turskoj kavi
Uz ogroman izbor hrane u 3-4 vodeća lanca super marketa gotovo je nemoguće reći da nečeg nema. Ipak, za sad nismo uspjeli pronaći nekoliko stvari. Nema nigdje slanine! Mislim, ima, al ne onakve na kakvu smo mi navikli. Ima ukrajinska odnosno moldavska slanina koja je poput naše, ali prvi dan nakon kolinja. Znači nije sušena i dimljena, već je svježa napacana i zapakirana u vakum pakiranja. Može pomoć za kuhanje graha, ali ne baš kad poželite karbonaru ili slaninicu za u sarmu… 🙂
Nema kroki kroketa ili smokija na kakvog smo navikli. Ima ih, ali s okusom sira ili piletine. Ja i dalje patim za okusom kikirikija. Kad već spominjem kikiriki. Dete sa sela, naviklo na prženi kikiriki. Znam da je uvijek pisalo na pakiranjima “prženi u ljusci”, ali pošto drugačijih ni nema ko da ideš gledat šta piše. Onda kupiš isti takav kikiriki, oljuštiš ga, a on onako ima okus ko sirovi grašak. Pojedeš tako pola te vrećice i sve ti nekako čudan, mekan, pa ga daš ženi da proba, a ona ispali ko iz topa – “pa ovo je sirovo i ima okus ko sirovi grašak”. Onda čitaš po netu.. jes, ljudi kupuju sirov kikiriki i peku ga kući. Druga je polovica vrećice bila baš kao kod nas. Eh, kad moja žena ispeče kikiriki. :))
Nije kikiriki jedino. Kupio sam ja da probamo i svježe brusnice. Ono kao vitamini, brusnice su zdrave, a i nikad ih nisam sirove probao. Nakon šake sirovih brusnica i činjenice da nisu imale okus ni blizu onome na što smo navikli, nemaju ni mrvicu slatkog samo kiseo i trpak okus kojem fali nekakav okus, okrenem poklopac pakiranja, a ono piše “za najbolji doživljaj prvo skuhajte”…. 🙂
Kuhane brusnice poprime okus sličan kuhanim šljivama i puno su jestivije iako za potpuni ugođaj treba dodati malo meda ili šećera. 🙂
Kad kupujete salatu u glavici može vas zbuniti činjenica da je dobijete s korijenom i malo vlažne zemlje, ali zato će salata ostati svježa bar dan duže nego kod nas.
Treba se navići na to da ne postoje slatka vrhnja kao kod nas. Sve je uglavnom “svježe vrhnje” koje onda ili koristite kao vrhnje za kuhanje ili ga utučete sa šećerom u šlag. Ima posebno kiselo vrhnje i ovo svježe vrhnje duple masnoće no da se prilagoditi pa kuhinja ne pati. 🙂 Da napomenem usput kako je običan jogurt baš baš kiseo čak i meni koji uglavnom volim kiselije jogurte.
Kuhinja najviše pati na turskoj kavi. Iako postoje razne poznate i manje poznate marke kave nekako im fali okus i kolko god da stavite baca na američku crnu kavu. Dobro, nismo još stigli isprobati, sigurno se od par stotina vrsta mora naći dobra kava, ali je zato nemoguće pronaći džezvu. Nakon pregledavanja svih mogućih trgovina najbliže što smo pronašli je ovaj ružan čajnik. Najmanji “lončić” koji se u Dublinu da naći u svakodnevnoj prodaji je “posuda za grijanje mlijeka” koja je standardna 2 litrena padela s ručkom.
Zbrinjavanje otpada i reciklaža
Iako ovo ne vrijedi za cijeli Dublin mi smo stan pronašli u strogom centru koji zbog ograničenih resursa i smanjivanja gužve ima svoja pravila. Smeće se mora reciklirati, a odvozi se svaki utorak. Odvoz smeća uređen je tako da moramo kupiti posebne vreće za reciklažu papira, kartona, reciklažne plastike i metala. Moramo kupiti naljepnice za crne vreće za smeće gdje 3 naljepnice koštaju 11 Eura. Jedna naljepnica vam vrijedi za 15kg “generalnog bio smeća”. Zaustavimo se tu na trenutak. 🙂 Ako vam kažem da tetrapake, plastične boce ulja, pakiranja od salama i ribe PEREMO jer se recikliraju, koliko vremena treba da se stvori 15 kg prirodnog otpada? Kako u stanu čuvati 15 kg smeća kad na primjer bacite ljuske od luka i jaja ili recimo ostatke od ribe ili mesa? 🙂
Isto tako, koliko vremena treba da se napuni vrećetina od 15 kg papira, kartona i plastike?
Standardno balkanski, ne pada nam napamet lijepiti markicu za smeće na vreću od 1kg kad piše da podržava do 15, a i nije baš jeftino. Kako se snalazimo… heh, balkanski. :))
Ako vam fali nešto na spisku, da problem sa staklenkama je još jedan od problema života u strogom centru Dublina. Tu postoje “banke za staklo”, posebni kontejneri kamo nosite staklenu ambalažu. Ništa vam se ne refundira, ali je ne smijete baciti ni u generalno ni u reciklažno smeće, već kad se skupi 10-15 praznih boca nakrcati u ruksak i prošetati 10-ak minuta do nama najbliže banke stakla gdje onda posebno odvajamo prozirno staklo od zelenog i smeđeg.
No, ne bojte se, to je samo u strogom centru. Malo van centra situacija je i dalje “reciklažna”, ali možete kao i kod nas na dnevnoj bazi pobacati smeće u za to predviđene kontejnere.
🙂
Pozdrav!
Balky