Konačno smo organizirali par dana za istraživanje Irske. Dobro, vidjeli smo neke stvari 2013. i 2014., ali ove godine još ništa izvan Dublina vidjeli nismo. 🙂 Kao nagradu dobili smo tri prekrasna, skoro ljetna dana za istraživanje regije Kerry. (County Kerry, znači može i okrug Kerry).
Kerry se smatra najljepšim dijelom Irske i kad ljudi govore o Kerriju, gotovo uvijek govore o “The Ring of Kerry”, kružnoj cesti oko poluotoka ili doslovno prevedeno “Kerrijev prsten” i o Killarney nacionalnom parku. Međutim, ima tu još jedno mjesto zove se Dingle kao i istoimeni poluotok koji treba posjetiti. Mi smo se odlučili pogledati oba poluotoka u jednom prolazu! 🙂
Tralee
Organizirali smo da nam Dingle bude baza, i rezervirali sobu u “Dingle’s First Cottage by the sea” smještaju i prema tome organizirali naše rute. Prva pauza bila je Tralee, glavni grad okruga Kerry. Iako je originalan plan bio stići u Tralee u tri sata i trideset minuta, što zbog gužvi na potezu Limerick – Tralee, što zbog mojeg nepovjerenja u Google, stigli smo do Traleea jedno dva sata kasnije. 🙂
Nakon skoro pet sati u autu stvarno nam je trebala pauza, pa smo parkirali iza crkve Sv. Ivana u centru grada i na brzaka slistili “mali” cappuccino. Nismo se baš pripremili za Tralee pa nismo imali pojma što bi tu trebalo vidjeti, no brza provjera na internetu rekla je da odemo u Gradski park, a da za sve ostalo nemamo vremena. (Muzej, teatar i planinarenje Slieve Mish planinama).
Parkirali baš do ulaska u Gradski park pa smo odlučili prošetati istim. Kao što se može vidjeti na slici, prvi znaci proljeća bili su vidljivi, ali prognoza nam je obećala tri prekrasna sunčana dana, a ono još ništa! 🙂
Prošetali smo kroz park i preispitali sve eksponate koji se u njemu nalaze. Neke baš izbliza. 🙂
Kako smo već kasnili po planu, a i ogladnili, bilo je vrijeme da krenemo prema našem sljedećem odredištu, no prije odlaska morao sam provjeriti kako crkva Sv. Ivana izgleda iznutra.
Uvijek me zanimaju i privlače crkve i ostale velike građevine.
Lougher – Plaža Inch
Nakon brzog obilaska Traleea nastavili smo prema Lougheru u kojem smo skrenuli prema Inchu, odnosno plaži u Inchu – popularnom surferskom odredištu na poluotoku Dingle.
Zaustavili smo se ovdje na 10-15 minuta kako bi uživali u šumu valova i pogledali nekoliko surfera koji pokušavaju surfati. U tih 15-ak minuta nisam vidio niti jednog da je ono baš surfao, a kako smo bili baš pravo gladni i već je bilo skoro 4 popodne odlučili smo nastaviti put dalje. Prvi znaci ljeta se sad već vide.
Dingle
Samo dvadeset minuta kasnije kad smo parkirali u centru Dingla, prognoza se konačno poklopila! 🙂
Navikli na Dublin i činjenicu da možete jesti kad god i gdje god, neugodno smo se iznenadili u Dinglu. Većina restorana radi slično kao restorani u Francuskoj ili Italiji i u 4.20 popodne nije ni vrijeme ručka, a ni vrijeme večere. U prijevodu – nema hrane za gladne putnike. 🙂
Srećom, našli smo jedan fini i navodno najstariji pub u Dinglu koji je u to vrijeme odlučio služiti hranu.
Kako i obično podržali smo lokalnu privredu. Tom Crean’s je lokalno lager pivo koje se proizvodi u Dinglu. Samo da se zna, od kad smo preselili u Irsku ovo je moj tek treći lager. (Da, za skoro dvije godine popio sam samo tri pinte lagera. Dobro, četiri jer sam u Dinglu popio dva. 🙂 )
Ugodno iznenađenje nastupilo je kad sam dobio najbolji Irish stew koji sam do sad jeo u Irskoj!. Probao sam tradicionalni u Galwayu i taj je bio baš grozan, a onaj u Dublinu je bio OK, ali ništa posebno. Dinglški Irish stew (gulaš) je bio fenomenalan i ako prolazite kroz Dingle, obavezno ga probajte!
Slea Head Drive
Nakon ručka zaputili smo se na Slea Head drive. Kružnu cestu koja počinje i završava u Dinglu, a ide u krug oko cijele glave poluotoka Dingle.
Nakon par kilometara vožnje vidjeli smo znak koji je govorio “Klifovi i antička utvrda, 250 BC”. Stali smo i već na prvom zustavljanu zaljubili se u vrijeme, klifove i ovaj poluotok.
(Ovaj put sam napravio puno meni omiljenih panorama na koje možete komotno kliknut pa još i povećati da ih vidite kako treba! 🙂 )
Oke, ta utvrda… Ajmo je nazvat ruševina, ali ako je tu već skoro 3000 godina, valjda ju je i vrijedilo vidjeti. 🙂
Od te smo točke stali nebrojeno puta. Cijeli “Slea head” put prati obalu i prekrasni se vidici raznih klifova, plaža i otoka izmjenjuju pred vašim očima cijelo vrijeme.
Stali smo se tako diviti ovdje. Onaj mali jezičak lijevo je u biti najzapadnija točka poluotoka Dingle poznatija kao Dunmore Head.
Tu smo pratili neku stranputicu koja nas je dovela do ove simpatične plaže.
No pravi razlog zašto smo tu bilo je ovo mjesto. Samo malo dalje od vrha Slea Heada nalazi se Ballyickeen Commons.
Da, radi se o još jednim super klifovima s kojih imate pogled na obližnje otoke Blasket i na Dunmore Head. Nažalost, kasno smo stigli kako bi ulovili brod i otišli na izlet na Blaskete, ali to ćemo već drugom zgodom. 🙂
Plaža Feohanagh i Planina Brandon
Otud smo nastavili prateći znakove najdužom mogućom rutom. Zaustavili smo se na plaži Foehanagh koju sam vidio na Google mapama i planirao umočiti noge u oceanu ovdje, no kad smo stigli na plažu bilo je već prilično kasno, a plaža je bila prepuna morske trave i raznog morskog smeća pa sam preskočio kupanjac ovaj put.
Nastavili smo dalje prema Mount Brandonu i malom potočiću podno njega (kojem sam zaboravio ime). Mislili smo tu još skrenuti do Gallarus Oratorya za kojeg se smatra da je najstarija kršćanska crkva u ovim krajevima, ali je već bilo kasno, mračno i hladno vani.
Dingle Cottage By The Sea
Stoga smo se zaputili nazad prema Dinglu i našem smještaju – “Dingle’s first cottage by the sea” (Prva dinglška koliba do mora). Dočekala nas je naša domaćica Julí i čim smo ostavili torbe u sobi zaljubili smo se u ovo mjesto.
Julí nas je savjetovala o lokalnim pubovima i mogućnostima za večeru, ali iscrpljeni i umorni odlučili smo preskočiti večeru i sutradan jesti u ovom prekrasnom mjestu. Na kraju se ispostavili da je to bila greška, jer sutradan smo stigli prekasno u Dingle i ništa svježe iz Atlantika nismo pojeli. (Restoran se zove “Iz plavoga”, odnosno drito iz mora i služi samo svježe ulovljenu morsku hranu.)
U večernjoj šetnji Dinglom pratio nas je pun mjesec.
Prošetali smo još oko jedne crkve, Sv. Marije.
A direktno preko puta nalazi se Macks Pub. 🙂 Znate kako to ide, sve bitne ustanove za socijalizaciju moraju biti na jednom mjestu. 🙂
(Na donjoj slici piše: “Gdje je Dick Macks? – Preko puta crkve. Gdje je crkva? – Preko puta Dick Macksa.) 🙂
Šećući centrom mjesta uočili smo na ovaj originalni komad namještaja, držač za noge od prave vune. Ako imate problema s hladnim stopalima i umornim nogama, ovo je najbolje što tržište nudi. 🙂 (Super mi je ova ovca.) Nakon šetnje sjeli smo na po pintu i zaputili se na spavanje.
Probudilo nas je jutarnje vatreno nebo iznad kolibe i zaljeva Dingle.
A Julí je spremila fantastičan poridž (zobenu kašu) za mene i doručak za oboje. Kaša je bila tolko dobra da smo je idući dan jeli oboje. 🙂
Naša bi se avantura s ovog poluotoka završila ovdje da smo spavali negdje drugdje, ali srećom nismo. Julí nas je savjetovala da promijenimo rutu te pogledamo još nešto na poluotoku Dinglu, a i ne idemo glavnom cestom, nego poprečnom kroz Kerry. Nije nas trebala puno nagovarati, i krenuli smo dalje u istraživanje Dingla. 🙂
Connor Pass – Connorov prolaz
Naše sljedeće odredište bio je Connorov prolaz, vrh iznad Dingla s kojeg se s jedne strane vidi mjesto Dingle na južnoj strani i Cloghane na sjevernoj.
Spustili smo se vrlo uskom i zeznutom Ballyhoneen cestom gdje smo se zaustavili ispod stjenovite planine i s koje se pozicije vidi ova cijela glečerom oformljena udolina. Kako je prije samo dva dana padala kiša još su s vrha stijena padali mali vodopadi i potoci su tekli preko ceste.
Odatle smo nastavili put mjesta Camp i ponovo prema Inchu te nakon toga na čuveni Ring of Kerry, ali o tome u idućem javljanju! Bit će uskoro, obećajem! 🙂
Planirate li posjetu ovom djelu Irske obratite pažnju na dijelove okruga i župa na čijem ulasku piše “an Gaeltacht”, odnosno irsko govorno područje. Vrh poluotoka Dingle jedno je od takvih mjesta, a to znači da su u nekim djelovima Irske znakovi samo i isključivo na Irskom jezku! 🙂
Fungi i možda Nuala Moore
Naš treći dan na zapadnoj obali započeo je doručkom i nakon toga smo imali svega jedan sat da pokušamo naći Fungija. Fungi je delfn koji živi u zaljevu Dingle od 1983. Prijatelj je društva i najveća turistička atrakcija, a navodno i najdeblji delfin za kojeg se zna. Ne čudi, jer majstor živi u zaljevu koji ima vrlo uzak ulaz, odnosno izlaz i velike oscilacije između plime i oseke, pa sve što ovaj delfin treba napraviti kad svježa voda krene uticati u zaljev je udobno se smjestiti i otvoriti usta, a morske struje servirati će mu hranu pravo u usta. 🙂 (Istinita priča, čuli smo je u Dinglu, nisam ja izmislio.)
Nažalost, izgleda da je Fungiu bilo prerano, pa ga nismo vidjeli, ali eto pokušali smo. Popeli smo se na najviše klifove izvan Dingla i dozivali ga, ali ništa. Kako ova vrsta delfina može doživjeti do 50 godina, imamo još koju da ga uhvatimo i plivamo s delfinom. 🙂
Prije nego što smo napustili kolibu Julí nam je ispričala kako u Dinglu živi stanovita Nuala (tradicionalno irsko žensko ime, čita se “Nula”), lokalna ženica koja je svjetski poznata po tome što je preplivala Beringov tjesnac, 1000 metara u vodi na nula stupnjeva celzija i cijeli krug oko Irske. Ona je vlasnica lokalne trgovine i ako niste upoznati s ovom pričom, možete je lako promašiti.
Nisam 100% siguran jel ovo Nuala, ali na odlasku smo sreli gospođu koja odgovara opisu kako sama odlazi na jutarnji kupanjac u ocean.
Samo da bude jasno, mi smo bili u zimskim jaknama i kako nam je rečeno, temperatura mora mogla je biti negdje oko trinaest stupnjeva u tom trenutku. 🙂
Bravo za Nualu ili tko god da je na slici! Pridružujem se idući put, pa makar na samo koju minutu! 🙂
Za slučaj da ste od volje, pročitajte više o Nuali ovdje (samo je na engleskom doduše).
Na dolje prikazanoj mapi možete vidjeti ceste i pute kojima smo prošli u obilasku poluotoka Dingle.
Eto, do Prstena okruga Kerry… 🙂
Puse
Balky