Howth (Hout ne Haut, makar vam tako zvučalo) je malo ribarsko selo i naj sjeveroistočniji dio Dublina. Slučajno je to i najbolje mjesto u gradu u kojem možete kupiti svježu ribu. Samo par dana nakon preseljenja u Irsku (dakle, prije koje dve i po godine) bio sam u misiji pronalaska svježe ribe i pripreme fine večerice.
Kako je bilo tek nešto manje od tjedan dana da smo u gradu, pitao sam lokalnu prodavačicu na pijaci poznatoj kao Moore Street koja mi je odgovorila sa – “Ne ljubavi, moraš do Howta ili Dun Laoghairea po svježu ribu.”
Sad, koju godinu kasnije sve je to normalno i uobičajeno, ali vjerujte mi, nakon “ljubavi” pronaći “Dun Laoghaire” na karti bila je nemoguća misija. Naime dotično se mjesto izgovara “Dan Liri”. 🙂
Samo zbog toga, u petak popodne zaputio sam se vlakom u Howth, znajući samo da ću tamo vjerojatno naći svježu ribu, i ništa više od toga. 🙂
Putem iz vlaka uočio sam valjda najneobičniju kuću u Irskoj.
Za pola sata vlak je stao na zadnjoj stanici. Pokupio sam u prvoj trgovini džepnu kartu i procijenio da mogu tu ostati tri sata, ako baš nađem nešto zanimljivo.
Prekrasan sunčani dan, slatka lučica i puno jahti i jedrilica – podsjetilo me na moj Umag. Bila je to ljubav na prvi pogled.
Prošetao sam oko marine, a onda krenuo provjeriti samo “što se vidi s vrha brda” i vrijeme je proletjelo nenadano. Bio sam toliko uzbuđen ovim mjestom da sam ženi slao poruke i slike svakih 5 minuta. Tad sam shvatio da sam otišao možda malo predaleko i da, ako se ne vratim na vrijeme ništa od ribe i večere.
Uspio sam nekako proletjeti kroz sve (a čini mi se da ih je 8) ribarnice i požurio kući.
Međutim, toliko sam bio impresioniran Howthom da nisam prestao pričati o njemu cijelo popodne i inzistirao sam da idemo odmah idući dan skupa. Glavni razlog bilo je saznanje da je, osim ribe, u Howthu vikendom otvorena tržnica pa sam i to htio provjeriti.
U međuvremenu smo u Howthu bili “mali milijun puta”, a i dalje je to moje omiljeno mjesto za vikend odlaske iz grada. Najvjerojatnije jer se tu nalazi nekoliko baš sjajnih ribljih restorana, kao i nekolicina odličnih pubova. No nije to sve.
U Howthu se nalaze dva lijepa svjetionika, jedan s sjeverne, gradske strane, a drugi koji gleda na Dublin s južne strane poluotoka. Između njih je dobra dva sata šetnje kroz brežuljke i uz klifove.
Da, Dublin ima svoje vlastite klifove, pa ako ste na kratkom odmoru u gradu i nemate vremena za put to Klifova Mohera ili Puteljku divova, Howth će vam biti savršena zamjena.
Putem možete vidjeti olimpijsku kuću.
I “okamenjenu” verziju vječnog olimpijskog plamena… onog iz Londona iz 2012. 🙂
Iznad centra grada nalazi se “Martello” tvrđava. Jedna od mnogih koje su Englezi izgradili uz istočnu obalu Irske u strahu od Napoleonovog posjeta.
Dobra je vijest kako Napoleon nije nikad stigao do ovdje pa su tvrđave koje su ostale kao spomenici danas u raznim funkcijama. Tako je ova u Howthu muzej posvećen radio aparatima.
Ima tu raznih radija, telefona, odašiljača, lampi i ostalih elektroničkih relikvija od kojih je većina funkcionalna!
Ako to nije dovoljno zanimljivo, možete se i igrati s nekim od eksponata. 🙂
No ni to nije sve. Ima u Howthu dakle nekoliko zanimljivih puteva za planinarenje preko ili oko poluotoka, gdje možete šetati od dva do deset sati. Nekoliko interesantnih ruševina, poput ove crkve na slici ispod, dvorac, golf tereni i plaže.
Meni se Howth toliko sviđa da mislim da sam skoro sve svoje goste uspio odvući na jednodnevni izlet i svi su uglavnom bili zadovoljni. Dobro, možda mama i tata nisu. 😀 Oni su bili “sretne ruke” pa smo u Howthu bili za vrijeme najgoreg ekstremno irskog vremena. Mokro, hladno i s tako jakim vjetrom da ste doslovno mogli stajati pod 45 stupnjeva iznad mora i ne bi pali u vodu. Za slučaj da dolazite u Irsku za vrijeme takvog vremena lako ćete prepoznati Howth iz aviona jer je na ruti prema aerodromu. Znači kad se avion počne nekontrolirano tresti i imate osjećaj da je zemlja preblizu, to je Howth. 🙂
Howth je ujedno i finije mjesto u Dublinu, gdje je kupovina nekretnine malo skuplja, ali ne bih se žalio kad bi jednog dana mogli živjeti tu negdje. Tko zna što nam svijetla budućnost nosi. 🙂
Eto, ako ni to sve nije dovoljno, skoro cijele godine tu u luci gostuju goleme morske nemani koje su navikle na ljudsku ruku, pa ih možete hraniti s obale. 🙂
Vjerujte mi, dolazite li u Irsku uvrstite Howth na onu listu “X stvari koje treba vidjeti u Dublinu” i nećete požaliti.
Do idućeg pisanja,
Puse,
Balky
You must be logged in to post a comment.